SVAKODNEVNO U 7:45 Mons. Marinko Mlakić: Bog je stvorio čovjeka za život, a život je u Bogu

ČITANJA:

Iz 50, 4-9a;

Ps 69, 8-10.21bc-22.31.33-34;

Mt 26, 14-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. Otada je tražio priliku da ga preda.

Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’« I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

Riječ Božju tumači mons. Marinko Mlakić:

Dok ovih dana uranjamo u otajstvo Isusove muke i smrti, ne možemo izbjeći pitanje zašto je Juda izdao Isusa. Je li razlog bila pohlepa, razočaranje ili neka skrivena računica? Što se dogodilo u Judinoj duši da je tako bešćutno izdao onoga za kim je tako oduševljeno krenuo i koji mu je iskazao takvo povjerenje da ga je pribrojio najbližem krugu svojih učenika? Kada se njegovo oduševljenje pretvorilo u izdaju? Pitanje postaje još zagonetnije, ako uzmemo u obzir da je Juda kasnije požalio zbog svog čina, vratio novce glavarima svećeničkim i presudio sam sebi.

Sasvim točne odgovore na ova pitanja ne znamo. I vjerujem da je tako dobro. Evanđelja su pisana za nas da nam pomognu upoznati Spasitelja Isusa i pravo oblikovati našu vjeru u nj. Zato je dobro da za Judin čin možemo pronaći različite motive. Tako ćemo bolje preispitati sebe.

U tu svrhu dobro je uzeti u obzir ono što je evanđelist Ivan zapisao o Judi. Sotona je, piše on, ubacio u srce Jude odluku da izda Isusa. Ivan navodi također da je Juda bio kradljivac. Njemu je bila povjerena zajednička kesa, a on je iz nje kradomice uzimao novac za sebe. Kada mu je na Posljednjoj večeri Isus pružio zalogaj, vjerujem zato da ga još jednom ljubavlju pokuša okrenuti k sebi, Sotona je ušao u nj’ zapisao je Ivan.

Sotona je, kako nas uči Sveto Pismo, čovjekoubojica od početka, neprijatelj, lažac i otac laži, razdjelitelj, uporni i lukavi zavodnik… Ako je on ušao u srce Judino, onda je time dovoljno rečeno. Đavao je Judu zaveo, a Juda se dao zavesti. Zaveo ga je istim napastima kojim je zaveo Evu i Adama. Njima je htio zavesti Isusa u pustinji. Njima zavodii svakoga od nas.

Kada ga je zaveo, đavao je Judi iskrivio pogled na Isusa, na ljubav, istinu, prijateljstvo, vjernost, spasenje… Sve je u očima zavedenog Jude bilo iskrivljeno. Toliko je bio zaslijepljen da se okrenuo protiv onoga koji mu je iskazao najveću ljubav. Protiv Boga samoga. To je učinak grijeha. I toga moramo biti najozbiljnije svjesni.

U svemu ovome osobito nas treba zamisliti činjenica da je Juda bio tako dugo uz Isusa, bio mu je tako blizu, slušao ga, gledao njegova djela, svjedočio tolikim čudesnim događajima, a na kraju ga ipak izdao. Moguće je da vjernik bude sasvim blizu Bogu, da provodi puno vremena u molitvi, u obrednim slavljima, da dobro pozna Isusove riječi i djela, a da mu srce bude daleko od njega i pod vlašću Sotone. Stoga je jako važno da trajno bdijemo nad svojim srcem kako u nj’ ne bi ušao Sotona.

Isusove zaključne riječi o Judi – tome bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije – zbilja djeluju zastrašujuće. Ipak, sve Isusove riječi motivirane su beskrajnim milosrđem prema nama. Tako i ove. Zato ih ne smijemo shvaćati kao Isusovu osudu Jude i zastrašujuću prijetnju nama, već kao pouku ljubavi. Bog je stvorio čovjeka za život, a život je u Bogu. U tom smislu je bolje ne roditi se i ne živjeti, nego se roditi i živjeti bez Boga.

Gospodine, daj mi snage da se suočim sa svim svojim grijesima kojima sam izdao Tvoju ljubav. Budi milosrdan meni grješniku.

Mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije