SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Mislav Lukačević: Prihvatimo Isusov poziv da ga slijedimo!

ČITANJA:

Dj 13, 13-25;

Ps 89, 2-3.21-22.25.27;

Iv 13, 16-20

Tekst evanđelja:

Pošto Isus opra noge učenicima, reče im: »Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!« »Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali — neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže. Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Ako redovito slušate misna čitanja ili čitate evanđelje kod kuće, prepoznat ćete sličnosti u Markovu, Matejevu i Lukinu evanđelju. No, kad u ruke uzmemo Ivanovo evanđelje, odmah uočavamo razliku. Vidimo da je to evanđelje drugačije nego ona tri. To nije slučajno, niti je to neko drugo evanđelje, nego Isusov život, gledan iz druge perspektive. Evanđelist gleda ono što je Isus govorio i činio i sada u tome otkriva mnogo dublje značenje. To dublje značenje evanđelist Ivan želi prenijeti i nama: dubinu i širinu Isusa Krista, koja se nikada ne može spoznati i obuhvatiti.

Danas, međutim, Ivanovo evanđelje čini jednu prekretnicu. Čitamo na početku ovoga odlomka: „Bijaše blizu židovska Pasha.“ Isus svjesno uzlazi u Jeruzalem, u svoju muku. Svjestan toga, provodi zadnje intimne trenutke sa svojim učenicima. On počinje svoju Pashu, u kojoj će se predati na klanje kao pravi jaganjac, koji oduzima grijehe svijeta.

U tim trenucima govori im: „Nije sluga veći od gospodara.“ Kad slušamo ove riječi, jasno nam je da nije sluga gospodar, nego je sluga tu da služi gospodaru. Što onda to nama govori, na što nas poziva? Poziva nas da se stavimo u položaj sluge. Nemojmo odmah ovo shvatiti kao nešto loše; to da smo mi kao sluge, nama je na blagoslov. Isus nas je prije toga nazvao prijateljima koji su u službi gospodara. On nije gospodar po našim ljudskim kategorijama; on nije kao gospodari ovoga svijeta, to nam mora biti jasno. On je nebeski gospodar, on je jedini istinski, pravi Gospodar.

Zato, da bismo shvatili kako trebamo biti sluge toga Gospodara, sjetimo se da mi nismo bogovi. Upravo to je zmija ponudila Adamu i Evi: moć da vladaju nad drugima. To nudi zemaljski gospodar i to je i naša prva slika gospodara. Isus nije željan moći i vlasti, ta on ju dijeli. Pa tko je prvi kome služio? Mi Bogu ili Bog nama? Bog nama, naravno! Zato nam i može dati ovakav poziv i poslanje, te nas podsjetiti da nismo veći od Njega, da nismo bogovi nego ljudi.

A kakav je to Bog i Gospodar, od kojega mi nismo veći? Kakav je taj od kojega ne bismo trebali biti veći? Kad se to pitam, uvijek se zastidim. Isus se nije želio roditi bogat, nego se rodio kao jednostavan čovjek u običnoj jednostavnoj židovskoj obitelji. Nije želio osiguran dom, nego je prihvatio da mora otići u drugu zemlju. Taj Gospodar nije želio da mu drugi služe nijedan dan života, nije želio biti ikome na teret. Nije želio da drugi rade umjesto njega, ili pak da zarađuje mnogo novca, nego je radio jednostavan posao svojim rukama. On je Gospodar koji je htio biti poslušan majci i ocu, Gospodar koji nije korio slabosti onih koje je susretao, koji se nije naslađivao njihovim nesavršenostima, nego je bježao kad su ga htjeli veličati i uznositi. To je Gospodar koji je blaga i ponizna srca, do te mjere da će oprostiti i do sedamdeset puta sedam.

Ovdje ću stati s nabrajanjem karakteristika našega Gospodara i prepustiti vas vašem razmišljanju na tu temu. Moramo priznati, zaista smo svi daleko da smo od toga da budemo dobri sluge koji slijede svoga Gospodara. Kako bismo bili sluge koji žele biti manji od Gospodara, možemo slobodno priznati s Njime: „Gospodine, sluge smo beskorisne.“ Prihvatimo Isusov poziv da budemo poput Njega, da ne pokušavamo biti iznad Njega i onoga što traži od nas kada nas poziva da ga slijedimo.

Ne pomišljajmo da mi znamo bolje, nego da u svemu tražimo Božju volju. Braćo i sestre, to je velika borba, borba koja je moguća jedino ako smo otvoreni Božjoj milosti, ako smo otvoreni za molitvu. Dopustimo biti sluge koje Gospodar služi. Bog nam, naime, stalno nudi svoju pomoć. On nam je dao primjer kako raditi: tako da služimo drugima. On je prvi nama služio, postavši jedan od nas. Amen.

fra Mislav Lukačević