SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Sv. Antun je poseban znak neprestane Božje ljubavi i skrbi za čovjeka

ČITANJA:

od dana: 1Kr 19, 19-21;

Ps 16, 1-2a.5.7-8.9-10;

Mt 5, 33-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, — ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.«

Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:

Sigurno nema ni jednog drugog sveca u katoličkom kalendaru koji se tako štuje i koji bi bio tako popularan i poznat, kao što je to sv. Antun Padovanski. Od njega nas dijeli dosta stoljeća, živio je i djelovao u prvoj polovici 13. stoljeća, a njegov spomen je u Crkvi i kod vjernika svjež i snažan. Njegove crkve postaju svetišta i brojni ih vjernici rado posjećuju, osobito uz njegov blagdan, koji se slavi 13. lipnja.

Umro je vrlo mlad, ispunjen krepošću i dobrim djelima. Bilo mu je samo 36 godina kad je u Padovi preminuo. Možda je, nažalost, njegova popularnost kao čudotvorca i praktičnost za ljudske potrebe zasjenila i onu dublju vjersku dimenziju da ga vjernici traže kao uzor svoga života. Nikad nećemo do kraja dosegnuti u sadržaj i povjesnost, te u doslovnu istinitost mnogih legendi koje se o tom svecu prepričavaju.

Svjedoci njegova vremena govore o brojnim i velikim čudesnim djelima gdje su ljudi nalazili pomoć, ozdravljenje, oslobođenje. Zato je jednostavno prepoznat kao čudotvorac. U porukama Novoga zavjeta među izvanrednim darovima kojima Duh Sveti obogaćuje Crkvu, a često se to očituje kroz pojedince, svakako su i darovi čudesa i dar ozdravljanja. Bog to daje onima koji će po tim darovima jasno dati do znanja da je na djelu sila Božja, a ne neko ljudsko umijeće ili neka ljudska energija. Kod sv. Antuna to je bilo jasno i prepoznatljivo: ljudi su slavili Boga zbog silnih djela koja je činio po ovome svecu.

Možda će se čovjeku izvan tog konteksta vjere obična ljudska pobožnost katkada učiniti primitivnom, možda i nastranom, jer ispada kao da je ljudima više stalo do toga da dotaknu kip sv. Antuna ili da ne zakasne na pobožnost 13 utoraka, nego da vjerno i uredno poštuju dan Gospodnji – nedjelju.

Sigurno, ima takvih nastranosti, ali to nikako nije pravilo i takve vjernike valja poučavati. Sv. Antun u duhu prave vjere poseban je znak neprestane Božje ljubavi i skrbi za čovjeka, posrednik one jedinstvene milosti koja samo od Boga proizlazi.

Zato i sv. Antun upućuje na Isusa (na kipovima i slikama vidimo ga kako u naručju nosi Dijete Isusa), potiče na produbljivanje Riječi Božje (često drži u ruci evanđelje), znak je moralne čistoće (ljiljan u njegovoj ruci) i poziva vjernike da budu evanđeoski okrenuti prema bližnjima, osobito onima u potrebi, kako bi svaki vjernik postao znakom Božje dobrote.

Sveti Antune, moli za nas, prije svega za više vjere, da možemo primiti sve što Nebeski otac ima za nas! AMEN!

fra Darijo Džigumović