SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Ljubav za činiti dobro i obradovati drugoga potrebna je svakom kršćaninu
Časoslov/Foto: don Elvir Tabaković
Časoslov/Foto: don Elvir Tabaković
ČITANJA:
1Kr 18, 20-39;
Ps 16, 1-2.4.5.8.11;
Mk 5, 17-19
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.
Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«
Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:
Nakon “Blaženstava”, koje su njegov program života, Isus proglašava novi zakon, svoju Toru. Mesija je, naime, svojim dolaskom trebao donijeti također konačnu objavu zakona i to je upravo ono što Isus izjavljuje: “Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti”.
Isus to objašnjava nizom antiteza između starih zapovijedi i novog načina na kojih ih on predlaže. Svaki put započinje: “Čuli ste da je rečeno starima”, a zatim kaže: “A ja vam kažem…”. Na primjer: “Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu” (Mt 5, 21-22). I tako šest puta. Takav način govora ostavljao je duboki utisak na narod, koji je ostao prestrašen, jer taj “ja vam kažem” znači da Isus samome sebi pridaje autoritet Boga, izvora zakona.
Isusova se novost, u biti, sastoji u činjenici da on sâm “ispunjava” zapovijedi Božjom ljubavlju, snagom Duha Svetoga koja prebiva u njemu. A mi, po vjeri u Krista, možemo se otvoriti djelovanju Duha Svetoga, koji nas osposobljava živjeti Božju ljubav. Zato svaka zapovijed postaje istinita kao zahtjev ljubavi i sve se združuju u jednu jedinu zapovijed: ljubi Boga svim srcem svojim i bližnjega kao sebe samoga. “Punina Zakona jest ljubav”, piše sveti Pavao (Rim 13,10).
Zašto postoje zapovijedi i zašto ih se trebamo držati?
Jasno je rekao sv. Pavao dok sam bio pod zakonom, zakonu sam podložan. Sada više nisam pod zakonom jer sam pod Ljubavlju, pod Novim zakonom, i više mi ne trebaju zapovijedi. Dakle, zapovijed je najprije sredstvo kontrole i kakvog takvog „sigurnog“ života. Kada taj naš ljudski život biva oplemenjen, prikalemljen na Isusa Krista više zapovijed nije nositelj osobnog i društvenog života već Ljubav. Stoga, korak po korak, svaka zapovijed postaje istinita kao zahtjev Ljubavi i sve se združuju jednu jedinu zapovijed: ljubi Boga svim srcem svojim i bližnjega kao sebe samoga. Na taj način vjernik u svoje srce unosi i Boga i Čovjeka. Krist želi u Božju zapovijed unijeti angažman cijele čovjekove osobe – stavlja u pitanje vjernikovo srce. On otvara vjernikovo SRCE i u njega unosi ZAPOVIJEDI Božje. Tu, u srcu, vjernik ih nikada ne može zaboraviti. Svaki naš grijeh, ostaje u našem srcu i pamtimo ga, bez obzira kada smo ga ispovjedili. Ali, ostaju, u srcu i lijepe, dobro učinjene zapovijedi. Takva ljubav potrebna je svakom kršćaninu, za činiti dobro i obradovati drugog čovjeka. Blažena Djevica Marija zahvaljujući tom sjedinjenju s Isusom biva ona čija je Pravednost postala savršena.
Dragi prijatelji, možda nije slučajno da se prva Isusova propovijed naziva “Govor na gori”! Mojsije se uspeo na Sinaj da primi Božji zakon i donese ga Izabranom narodu. Isus je sam Božji Sin koji je sišao s neba da nas povede k nebu, k Božjoj visini, na put ljubavi. Štoviše, on sam je taj put: ne moramo činiti ništa drugo već slijediti njega, da bismo provodili u djelo Božju volju i ušli u njegovo kraljevstvo, u vječni život. Samo je jedno stvorenje već stiglo na vrh te gore: Djevica Marija. Zahvaljujući sjedinjenju s Isusom, njezina je pravednost bila savršena: zato ju zazivamo kao Speculom iustitiae (Ogledalo pravednosti). Povjerimo se njoj, da i naše korake vodi u vjernosti Kristovom zakonu.