SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Krist je Gospodar svoje Crkve i svoje žetve

ČITANJA:

Izl 19, 2-6a;

Ps 100, 2-3.5;

Rim 5, 6-11;

Mt 9, 36 – 10, 8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.

Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:

Kada je u današnjem evanđelju riječ o radnicima za žetvu onda se stavlja i izričit zahtjev za molitvu za takve radnike, te takav stav dobiva posebno u ovo naše vrijeme posebnu težinu. Mislimo na brige i muke onih koji zaposleni u biskupskim uredima, pastoralnim centrima, raznim redovničkim kućama, a još više na one zaposlene u školama i dječjim vrtićima. Čak i župne zajednice i pojedine grupe mogu osjetiti na vlastitoj koži da postaje sve teže naći raspoložive i odgovarajuće suradnike za službe u Crkvi. Sagledavajući takvo stanje i bez puno premišljanja nam na usta dolazi riječ usta koja zbori: “Molite dakle Gospodara žetve, da pošalje radnike u žetvu svoju!”

Molitva

U svim evanđeljima nema mnogo mjesta gdje je poziv na molitvu tako istaknut kao kod potrebe za radnicima u žetvi Gospodnjoj. Usprkos tomu ili bolje rečeno baš zbog toga potrebno je podsjetiti na preduvjete i postavke koji zahtijevaju takvu molitvu. I kod svake vrijednosti molitve treba se znati, da sama uspješnost iste ne ovisi o našoj molitvi. Povjerenje u Gospodina, duboki korijeni puni uvjerenja da Gospodin štiti, vodi, i upravlja svojom Crkvom ne smiju nas uvesti u nikakvu brigu pa čak i stjerati jurišne molitve za ostvarenje nekog određenog cilja. Naglašavam: Krist je Gospodar svoje Crkve i svoje žetve. Ovo znanje je dovoljno kako bi se u svako vrijeme puno povjerenja i bez straha moglo gledati u budućnost. Tek iz takvog povjerenja možemo se brinuti za rad i za suradnike u žetvi.

Žetva

Pri spomenu ovoga imena očito je da je briga za suradnike kod žetve određena od pojedine nevolje i onoga što se glede toga nalazi. Znade se dogoditi da se lako upadne u napast da se kaže da dok je puno radnika onda je sve ispunjeno blagoslovom. Pitajmo se iskreno: “Je li nam u našim molitvama zaista stalo samo do žeteoca ili tražimo izlaze iz problema naših institucija, kuća i ustanova koje smo sami proizveli? Uvijek si pritom trebamo posvijestiti da je Krist glava Crkve i Gospodar žetve. Upravo radi toga razloga on neće dozvoliti da mu nedostaje onoga, što njegova Crkva treba za djelo vođenja svijeta k Bogu ili biblijski izrečeno za žetvu. Zbog toga je molitva, koja je ispunjena povjerenjem, za radnike u žetvi tako važna, ako u sebi ne sadrži ostale ljudske i zemaljske “primjese”.

Ipak je radnik u žetvi važan, kao i riječ žetva, koja počiva na posljednjim određenjima čovjeka koji ide prema cilju svijeta i povijesti. Dan žetve je dan suda i dan slave radi ispunjenja u Bogu. Pravi radnici u Gospodnjoj žetvi su anđeli Božji. Ovakvi biblijski izričaji bacaju posebno svjetlo na naše molitve za žeteoce u Gospodnjoj žetvi. Sigurno, u svakoj euharistiji izričemo rečenicu: “…dok ne dođeš u slavi”. Ali je li naše povjerenje, naša nada, i naša žudnja usmjerena prema toj slavi? Je li zaista – biblijski rečeno – žetva Gospodnja stvar naših napora i želja? Zasigurno je da mi molimo češće za radnike u Gospodnjoj žetvi. Ali da li se tu radi o žeteocima ili o rješavanju kadrovskih problema?

Poziv

Problematična situacija naših župa, zajednica i ustanova u pogledu sve manjeg broja suradnika povremeno se danas označava kao šansa. Hoće li to ona biti zaista ovisi samo o nama. Kada trenutnu nevolju uzmemo kao povod za stvaranje novih strukturi i organizacijskih postupka i mjera tada takvi postupci mogu biti od pomoći. Poziv današnjega časa i vremena, koji je uostalom i Božji poziv nećemo s time sigurno nikako u dovoljnoj mjeri prihvatiti. Taj Kristov poziv očito nas više poziva na sabranost oko vlastitog poziva, koji se očituje u činjenici da postanemo zreli za dan žetve. Poziv današnjega vremena pritišće nas k žarkoj molitvi Gospodinu da pošalje radnika za svoju žetvu, žeteoca koji hode i naviještaju: Približilo se kraljevstvo nebesko!”

fra Darijo Džigumović