SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Dalibor Stjepanović: Učvršćujmo se u ljubavi prema Kristu

ČITANJA:

Dj 25, 13-21;

Ps 103, 1-2.11-12.19-ab;

Iv 21, 15-19

Tekst evanđelja:

Kad se Isus ukazao svojim učenicima, nakon doručka upita Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«

Riječ Božju tumači fra Dalibor Stjepanović:

U proteklom tjednu, od proslave Uzašašća Gospodnjeg, u iščekivanju proslave blagdana Duhova, kroz liturgiju su nas vodili ulomci iz evanđelja gdje nam Isus kroz Velikosvećeničku molitvu govori o značenju njegove žrtve za čovječanstvo, o uzvišenom posvećenju čitave Crkve i proslavi zajedno s Gospodinom. Ulomak iz evanđelja kojeg smo upravo čuli poziva nas da uistinu preispitamo svoje nakane i stvarnost svojih kršćanskih uvjerenja. Koliko god se smatrali čvrstima u vjeri, ovakva trostruka provjera, jednog od najautentičnijih učenika, možemo reći najčvršćeg, onog na kojem Krist gradi Crkvu, ne može nas ostaviti hladnima da ponovno ne preispitamo svoju vjeru. Iako Krist govori isključivo o ljubavi u ovom ulomku, njegovo trostruko pitanje kao da provocira Petra, i kao da mu ne izražava puno povjerenja, pa bismo se upitali zar je moguće da Krist postavlja za stijenu na kojoj će sagraditi Crkvu čovjeka kojemu ne vjeruje, kojega mora provjeravati svo vrijeme. Međutim, ako se prisjetimo njegove Velikosvećeničke molitve: Oče, daj da i oni budu jedno, kao što smo mi jedno, molitve kojom nas poziva na apsolutno jedinstvo među nama i s njim samim, onda je ovo što smo čuli danas u evanđeoskom ulomku poziv Petru da preispita samog sebe i značenje svoje odluke da slijedi Krista. Trostruko pitanje o ljubavi prati nesumnjivo i trostruka zadaća. Nadalje, kako se Petar učvršćuje u ljubavi, kao da zadaća raste. Prvi puta Isus mu povjerava jaganjce, rekli bismo nježno i krhko stado potrebno pažnje i ljubavi. Već u sljedećim zadaćama Isus više ne govori o jaganjcima, nego o ovcama: odraslom, plašljivom ali ozbiljnom stadu. Nadalje, evanđeoski ulomak govori o Isusovom nagovještaju kako će taj učenik, taj pastir stada zapravo skončati po volji drugih: raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.

Gledano u svjetlu vremena u kojem živimo, vezano i za nevolju pandemije koju još uvijek proživljavamo, ali i za sve ostale novonastale društvene okvire, možemo reći da se upravo takvo što događa u današnjoj Crkvi. Današnje stado je poprilično odraslo, za naše društveno poimanje rekli bismo da smo kao vjernici zreli ljudi, s jasnim prosudbama bitnim za religiozno življenje, kao vjernici znamo ne samo razlikovati dobro i zlo, nego i aktivno živjeti dobro, svjedočiti Riječ Božju i možemo tako nabrajati u nedogled. Međutim, pojave raznoraznih zloslutnih samozvanih proroka, njihova popularnost unutar naših vjerničkih krugova zapravo govori o dubokoj potrebi da iznova provjerimo sami sebe, koliko smo uistinu vjerni Kristu i Kristovoj ljubavi, koliko smo vjerni njegovoj zadaći da naviještamo ne samo Riječ Božju, nego RADOSNU VIJEST, Evanđelje. Danas se, nažalost, često puta takva situacija izravno usmjerava protiv Crkve i crkvenih pastira: pape, biskupa i svećenika. Nerijetko su upravo crkveni pastiri ti koji pred javnošću prozivaju da dokazuju svoju ljubav prema čovjekovoj slobodi, prema dostignućima ljudskog uma kao Božjem daru i slično, pod krinkom da se u tomu očituje ljubav prema Kristu.

Međutim, kad se vratimo Kristovoj pouci koju on upućuje Petru, a kroz Petra i pastirima Crkve i čitavom čovječanstvo, Krist od Petra ne traži dokazivanje ljubavi. Odatle je očito da je nakana tih pitanja da Petra učvrste u njegovoj vjeri, ma kakva ona bila, a ne da ga provjere i zamijene ako ne bude pogodan. Na isti način i Crkva danas stoji pred mnogim izazovima koji je optužuju za manjak vjere ili ljubavi. Te optužbe i nama vjernicima i crkvenim pastirima mogu pomoći da uistinu učvrstimo svoju vjeru kako bismo bili spremniji ispunjavati zadaću koja nam je namijenjena: da učinimo Njegovim učenicima sve narode.

fra Franjo Dalibor Stjepanović