SVAKODNEVNO U 7:45 Don Stipe Mustapić: Snaga kršćana leži u vjeri u Krista!

ČITANJA:

Dj 6, 8-15;

Ps 119, 23-24.26-27.29-30;

Iv 6, 22-29

Tekst evanđelja:

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.

Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori:

»Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac — Bog — opečati.«

Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«

Riječ Božju tumači don Stipe Mustapić:

Danas gledamo Isusa koji odbija instant slavu i moć, a ponuđena mu je nakon što je nahranio mnoštvo kruhom. On nije želio slavu već da se narod, hraneći se kruhom, nahrani vjerom, ali to se nije dogodilo jer su oni imali svoju viziju spasitelja u koju se Isus nije uklapao. Spasitelj je za njih bio onaj koji ispunjava njihove želje, nisu bili otvoreni za milost po kojoj bi primili puno više no što su mogli očekivati. Ipak, ovo čudo je bilo dobra podloga za pouku koja je uslijedila.

Isus im očituje duhovnu situaciju u kojoj su, a ta je „daj nam kruha i igara“ dakle ispraznost. Upućuje ih da život nikako nije samo tijelo i da trebaju uzimati hranu koja daje vječni život, besmrtnost.

Živeći površno, u traženju samo onoga što tijelu godi, čovjek izaziva opasnu bolest duhovnog u nama pa postajemo duhovno potkupljiv jer i Đavao može glumiti dobrotvora i to je redovita metoda zavaravanja koju uspješno koristi. „Kruha i igara“ je geslo pa onda i usmjerenost mnogih kršćana, i zato je sveprisutna mlakost i mrtvilo.

Ako to znači biti kršćanin onda je kršćanstvo stvarno suvišno u svijetu, samo pojavnost koju smo nadišli.  Za to Isus sigurno nije dao svoj život.

Snaga nas kršćana leži u činjenici da vjerujemo Isusu našem spasitelju. I to je to. Iz te vjere proizlaze svi dobri plodovi u Crkvi. Sav život Crkve. Euharistijski kruh kojim nas on hrani najvažnija je hrana za našu vjeru. Taj odnos između nas i Isusa nikako ne smijemo svesti na zgodnu prigodu pa neki kažu „idem na misu kad osjetim potrebu“, drugi kažu „ja gledam misu samo na televiziji“, „nemam vremena“ itd. jer Isus kaže, htjeli mi to ili ne htjeli tako prihvatiti i razumijeti „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“. Ovo blagovanje naravno traži primanje Krista u svoj život vjerom. To znači predati mu svega sebe kao što i on nama sebe daje. Mjera u kojoj se mi darivamo Kristu bit će mjera milosti koje ćemo primiti.

Don Stipe Mustapić, župnik u Kolanu i Barbatima.