SVAKODNEVNO U 7:45 Don Stipe Mustapić: Pozvani smo kao vjernici prizivati blagoslove u ovaj svijet

ČITANJA:

od dana: Dj 9, 31-42;

Ps 116, 12-17;

Iv 6, 60-69

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše: »Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?«

»Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.«

»A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Božju tumači don Stipe Mustapić:

Čovjek je izvanredna Božja kreacija, remek djelo stvaranja jer je stvoren po slici svoga Tvorca. S druge strane znanost koja polazi od raznih teorija, a ne od neospornih činjenica pokušava nam reći: ne čovjek nije slika Božja nego je nusprodukt niza slučajnosti.

Ako ne uzimamo u obzir duhovno, a Isus nam kaže da tu leži tajna života tj. svega postojanja, tada nemamo ključan dio slagalice. Isus kaže „riječi koje sam vam govorio duh su i život“, to znači da riječ nije samo informacija nego, kao što čitamo na prvim stranicama Biblije, ona ima moć stvaranja i ne samo riječ Boga nego posljedično i čovjeka, jer smo Njegova slika. Mi, ovisno kakve riječ izgovaramo stvaramo dobro ili zlo oko sebe. Davno je rečeno da je riječ oštrija od mača zato riječima valja oprezno upravljati. Izgovorena riječ je način na koji između ostale neverbalne komunikacije izgovaramo sami sebe. Ono što od nas izlazi to nas posvećuje ili onečišćuje. Otac nebeski je izgovorio sebe u Sinu. Bog izgovara Život jer on jest Život. On konstantno stvara jer to mu je priroda.

Koliko smo svjesni posljedica svojih riječi? Ogovaranja, psovke, sudovi, ljutnja, mržnja koji izlaze iz usta kreiraju kaos tamo gdje je bio red, uzrok mnogih zala u svijetu je jezik. Apostol Jakov kaže: „I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života…. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo.“

Pozvani smo kao vjernici prizivati blagoslove u ovaj svijet, Bog po nama želi nastaviti stvarati dobro prvenstveno u ljudima, jer ono što treba zaliječiti su najprije ljudi i tada će se svo stvorenje preobraziti.

Isus izgovara istinu o čovjeku i tako uzrokuje promjenu, on zapravo kao najizvrsniji liječnik daje dijagnozu stanja duše. Nije lako čuti istinu onda kad ona uključuje naše slabosti, ali možda smo se s vremenom navikli da ušutkavamo savjest ili smo sami sebi složili drugačije tumačenje svojeg stanja da bismo si olakšali, no to ne vodi dobru. Čuli smo da je Isusa zbog istine napustio veći broj učenika pa i dvanaestoricu pita „kanite li i vi otići“, njega ne brine popularnost već spasenje duša. Oni se ipak pokazuju kao plodno tlo za riječ Božju da u njima započne proces obnove jer su prepoznali Isusa kao pravog učitelja. Čitajmo Božju riječ, hranimo se njegovim tijelom, ispovijedajmo grijehe, molimo, činimo dobro jer ćemo jedino tako sačuvati Isusov poziv i biti učenici do kraja.

Don Stipe Mustapić, župnik u Kolanu i Barbatima.