SVAKODNEVNO U 7:45 Don Marko Medo: Krist je istina i pravednost

ČITANJA:

Dj 16, 22-34;

Ps 138, 1-3.7c-8;

Iv 16, 5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost — što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji Katoličkog radija!

„Duh pokazuje svijetu što je grijeh”

U Duhovnim vježbama sv. Ignacija “prvi tjedan” je posvećen promišljanju o grijehu. Konačan rezultat trebala bi biti spoznaja da je grijeh najveća bijeda svijeta. Svijest o moralnom i duhovnom zlu trebala bi biti snažna i jasna kao svijest o fizičkom zlu. Proklinjemo bolesti koje nas udaraju; jednako snažno trebali bismo proklinjati grijeh. Ipak, osvijestiti da je grijeh najveće zlo nije jednostavno čak ni onome koji propovijeda ili redovito radi duhovne vježbe. Istina vjere jest da se moramo čuvati grijeha. A, osjećati da je grijeh najveće zlo je prosvjetljenje Duha Svetoga, koji nam pokazuje stvarnost onakvom kakvom je vidi Bog.

„Grijeh je što ne vjeruju u mene.” Ovaj stih izazvao je primjedbe. Većina ljudi ne vjeruje u Isusa Krista, ili, kao muslimani, smatra Ga prorokom, a ne Sinom Božjim. Svi, dakle, čine grijeh? To je nezamislivo. Riječ “grijeh” u Svetom Pismu ima različite nijanse tumačenja. U Evanđelju po Ivanu, na primjer, ne označuje samo grešan čin, već ponajprije način života, stanje, podložnost grijehu.

Čovjek s bolesnom nogom ne može trčati kao da je zdrav, niti može raditi ranjenih ruku. Isto tako, um može biti ranjen i nesposoban da “progleda”. Grčki učitelji govorili su da u umu prebiva Božja slika: potaknut čežnjom za slikom koju nosi u sebi, um želi sve spoznati i teži beskonačnosti. Tehnološki, znanstveni i umjetnički napredak pokazuju nam za što je sve sposoban. Međutim, zajedno s tom slikom, um u sebi nosi ranu čovječanstva. Ta rana je grešno stanje koje nas onesposobljava da upoznamo Boga, čitamo evanđelje i prihvatimo Krista.

„On će pokazati svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda.” I ova rečenica i objašnjenje koje slijedi čine se nejasnima: “pravednost” – što odlazim Ocu i više me nećete vidjeti, “osuda” – što je knez ovoga svijeta već osuđen. U stanju grijeha u kojem živimo nema pravednosti. To je činjenica oko koje se svi slažu. Prosuđivanje svijeta često osuđuje nevine dok zlo pobjeđuje. Uvijek je bilo i bit će ljudi koji se bore za bolju pravednost i za potpuni poraz zla. Uzimajući u obzir tisućljetno povijesno iskustvo, nada da će te borbe uspješno završiti je mala. Ne treba se previše uzdati u pravednost svijeta. Oni, pak, koji su primili Duha Svetoga mogu jasno vidjeti budućnost: Krist koji je istina i pravednost, uzašao je k Ocu, ali će doći suditi žive i mrtve i Njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.