SVAKODNEVNO U 7:45 Don Krešo Ćirak: Zatvorenost čovjeka za Boga i čovjeka vodi raskolima i podjelama

ČITANJA:

1Kr 11, 29-32; 12, 19;

Ps 81, 10-15;

Mk 7, 31-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.«

Riječ Božju tumači don Krešo Ćirak:

Efata! Gospodin Isus koji je dao gluhima sluh i nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati Njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.

To su riječi koje svećenik izgovara pri sakramentu krštenja, dodirujući uši i usta djeteta. Na poseban način naglasi Efata – Otvori se, sjećajući se upravo zgode iz evanđelja koje smo čuli. Postoje još neke aramejske riječi u Bibliji koje prevoditelji nisu prevodili, jer bi se prijevodom osiromašilo njihov značenje. Npr. “Talita kum” (Ustani djevojčice – Marko 5,41), “Eloi, Eloi, lama sabahtani” (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? – Marko 15,34), „Maranatha“ itd. Ovdje se ta riječ jednostavno prevodi ‘Otvori se’. Međutim, značenje je puno dublje.

Biblijski rječnik riječ Efata označava kao moćnu riječ preko koje Isus izriče svoju stvarateljsku moć i vlast. Da bi to bilo još jasnije, valja se sjetiti knjige Postanka u kojoj sveti pisac, opisujući stvaranje svijeta, koristi riječi „Neka bude“. I ta riječ u sebi nosi apsolutnu vlast po kojoj je očito da samo Bog iz ništa može stvoriti život. Slično je s riječi Efata. Međutim, kod te riječi ima još nešto. Papa emeritus Benedikt XVI., komentirajući ove retke, ističe kako čovjekova zatvorenost, njegova izoliranost, ne ovisi samo o osjetilnim organima. Postoji jedna nutarnja zatvorenost, koja se tiče duboke srži osobe, onoga što se u Bibliji naziva “srce”. Upravo srce čovjekovo je ono što je Isus došao “otvoriti”, osloboditi, da nas učini kadrima živjeti u punini odnosa s Bogom i drugima. Takav odnos se radi grijeha zatvorio i pred takvom zatvorenošću čovjek je potpuno nemoćan. Nemoć se očituje obično kroz neprihvaćanje bolesti i hendikepiranosti, s obzirom da drugi mogu što ja ne mogu. Nemoć se očituje i u tvrdovratosti, tvrdoći srca koje se ne želi vratiti Bogu svome i Ocu svome. Glavno da je meni dobro, ne mareći za druge, govorimo poput onog bogataša iz evanđelja: “Jedi dušo, pij i uživaj“. Zatvorenost čovjeka za Boga i drugoga uvijek vodi raskolima i podjelama, ne samo u ljudskim savjestima nego i u samom narodu, njegovoj politici, kulturi i vjeri, što je vidljivo u današnjem prvom čitanju u kojem prorok Ahija napovijeda Jeroboamu raskol u Božjem narodu.

U takvoj situaciji, riječ Efata dobiva svoje puno značenje. Zato, otvoriti se ne samo u tijelu da se povrati tjelesno zdravlje, nego i u duši da se oproste grijesi, otvoriti se ne samo da se zavađeni i razdijeljeni pojedinci i narodi opet povežu u jedno, nego neka bude sav stvoreni svijet jedno sa svojim Stvoriteljem, kako lijepo opisuje Knjiga Postanka.

Riječ Efata u nama izaziva čežnju za gledanjem i slušanjem Isusa kao jedinog Dobra. Njemu se podlažem prihvaćajući njegovu svetu volju kao najljepšu čestitku, želeći ono što Bog hoće, upravo zato jer On hoće. Želim ga vidjeti onakvog kakav jest, ravnajući se po njemu i njegovoj riječi, ne tražeći od njega poput razigranog i šticljivog djeteta da on pleše kako ja sviram. On je utjelovljeno Dobro, a ja sam plod tog dobra bez kojega ne mogu opstati, već samo kako naš narod kaže, mogu bauljati.

Stoga, na Isusovu riječ Efata, neka se otvori sve blago i dobro koje je Bog u meni stvorio, neka se otvore brane nebeske milosti koje mi daju sve dostojanstvo posinjenog djeteta Božjega. „Jer, kome od anđela reče ikad: “Ti si Sin moj, ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću mu biti Otac, i on će meni biti Sin?“.

don Krešo Ćirak. župnik u Obrovcu i Medviđi