SVAKODNEVNO U 7:45 Don Krešo Ćirak: S Bogom se čak i u bolesti može osjetiti dašak raja na zemlji

ČITANJA:

1Kr 8, 22-23.27-30;

Ps 84, 3-6a.8a.11;

Mk 7, 1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.

A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.

Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«

A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:

Ovaj me narod usnama časti,

a srce mu je daleko od mene.

Uzalud me štuju

naučavajući nauke — uredbe ljudske.

Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Riječ Božju tumači don Krešo Ćirak:

Danas je spomendan Gospe Lurdske. Danas se sjećamo imena koje je Marija objavila svetoj Bernardici: „Ja sam Bezgrešno Začeće“. To ime je kroz povijest Crkve bilo predmet žustrih rasprava jer ljudi teško mogu prihvatiti čovjeka bez grijeha, pa bila riječ i o Bogorodici. “Ljudski je griješti“ nam je postala uzrečica, iako je u originalu stvarno rečeno: „Ljudski je priznati grijeh“. Upravo je poruka Lurda: Priznaj grijeh i čini pokoru za obraćenje grešnika.

Razmišljajući o ovom spomendanu, u mislima sam se vratio u Svetu Zemlju, u Ain Karim gdje se u crkvi Pohoda BDM sv. Elizabeti nalazi slika s temom iz današnjeg evanđelja, svadba u Kani Galilejskoj. Svadba u Kani Galilejskoj nije samo događaj gdje je Isus učinio svoje prvo znamenje, već mjesto gdje je Bog objavio svoju slavu, kako kaže današnje evanđelje. Upravo činjenica da je sv. Ivan povezao znamen sa slavom Božjom, jest ključ koji nam otključava smisao bolesti, patnje, nevolje i raznih kušnja kojima obiluje naš život. Ponekad sam dojma da je pravi pakao na zemlji kušnja u životu bez traženja Božje slave, bez traženja Božje volje, bez čeznuća za Božjom prisutnošću. S druge strane, s Bogom kroz kušnje čak i u bolesti se može osjetiti dašak raja ovdje na zemlji. Znam jednu divnu kršćansku obitelj koja je pogođena smrtnom bolešću vlastitog djeteta tražila Božju slavu i kao takvi su mnogima bili kamen spoticanja, ali i kamen zaglavni na kojem su mnogi obnovili vlastitu vjeru; znam jednu divnu vjeroučiteljicu koja svojim tjelesnim hendikepom nosi nadu svima koji je susretnu.

U istoj crkvi se nalazi i slika na kojoj bl. Ivan Duns Scot brani tezu o Mariji Bezgrešnoj. Duns Scot kao da kaže: Marija je Bezgrešna jer je Majka Božja. Svako Dijete neizmjerno voli svoju majku zar ne? A Bog koji jest Ljubav što li tek On može učiniti za svoju miljenicu. Govor o Bezgrešnoj, govor o Božjoj svemoći, govor o Božjoj ljubavi i zauzetosti je na poseban način vidljiv upravo u Lurdu dok se promatra mnoštvo bolesnika i nemoćnika koji svojim gestama kao da kažu: samo mi Bog može pomoći i nitko drugi. I stvarno, bolest nije samo pitanje čovjekove nemoći nego također i pitanje Božje svemoći. Kad govorimo o čovjekovoj nemoći i Božjoj svemoći onda fokus našeg razmišljanja treba usmjeriti na stvarnu čovjekovu nemoć i upitati se u čemu čovjeku samo Bog može pomoći.

Odgovor na to pitanje očituje se u Evanđelju gdje piše: “Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’“.

Prava istinska bolest od koje ne umire samo tijelo nego i duša je upravo grijeh, bolest koju može samo Bog izliječiti. On je i došao na ovaj svijet radi toga. Prorok Izaija kaže: „A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53, 4-5).

Stoga Marija kao Majka Božja je slika Božje svemoći pred bijedom ljudske nemoći koja je po bolesti još strašnija. Zato Marija kao Majka Božja poziva: Obratite se, prestanite zlo činiti. Pogledajte mene, mene gledajte i moj savjet slušajte: „Što god vam moj Sin Isus rekne, učinite“.

U protivnom, što se događa? Sjetite se zemlje u kojoj se dogodilo ovo Marijino ukazanje. Francuska kao jedna od nositeljica kršćanstva kroz povijest danas ima mnoštvo kršćana, vlastitih sinova i kćeri koji stenju pod jarmom bezbožničkog mentaliteta u vlastitoj domovini koji se očituje u političkom, kulturnom i društvenom životu. Danas Europa kao bogata usidjelica bez djece misli da će svojim bogatstvom sebe sačuvati pred siromasima cijeloga svijeta koji kucaju na njezina vrata. Oholost i jalovost su našli svoj stan u Europi. Danas na svoje oči gledamo da je stvarno lakše ustati iz svojih bolesničkih postelja unatoč nagomilanim novim boleštinama negoli za svoje grijehe se kajati te u oproštenje grijeha vjerovati. Tražiti Božju Slavu, živjeti za Božju slavu je glavni prioritet ukoliko kao kršćanski svijet u Europi želimo ozdraviti.

Marijin poziv danas glasnije no inače ječi: Molite za grešnike. Pokora, pokora, pokora.

don Krešo Ćirak. župnik u Obrovcu i Medviđi