SVAKODNEVNO U 7:45 Don Krešo Ćirak: Kristove zapovijedi nisu teške, već jednostavne i praktične

ČITANJA:

Sir 15, 15-20;

Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34;

1Kor 2, 6-10;

Mt 5, 17-37

Tekst evanđelja:

»Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.

Riječ Božju tumači don Krešo Ćirak:

Nedavno sam razgovarao s jednom bivšom župljankom koja mi je u razgovoru govorila o svojim poticajima za sakrament braka. Promišljajući o redovničkom i bračnom pozivu izabrala je ovo potonje jer, kako kaže, „razgovarajući sa svojim kolegicama na fakultetu i slušajući njihovo nekršćansko, svjetovno viđenje braka i obiteljskog života, htjela sam pokazati kako je moguće, ako se hoće, živjeti potpuno kršćanski brak, onako kako je Krist zapovjedio“. Kristove zapovijedi nisu teške već naprotiv, vrlo jednostavne i praktične. „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi. U tvojoj je moći da budeš vjeran“ kaže danas knjiga Mudrosti. I današnji psalam govori: „Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po zakonu Gospodnjem! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže“.

Božja riječ jest protkana Njegovom tajanstvenom mudrošću koju je ovaj svijet odbacio, smatrajući je ludošću. Božansku mudrost Sv. Matej otkriva u evanđeoskoj besjedi na gori pozivajući svoje slušatelje ne samo da je prihvate, već i da svoj život po njoj oblikuju. U potpunom prihvaćanju Božjeg zakona krije se nova pravednost, za razliku od pravednosti pismoznanaca koji su je prilagodili ljudskim prohtjevima relativizirajući njezine plodove. Kroz zadane teze o ubojstvu, preljubu, rastavi i zakletvi te antitezama, Isus nam otkriva sebe samoga kao samo srce svake pravednosti. On se ne opterećuje ubojstvima, bludništvom, zakletvama, već ukazuje puno dublje na uzroke svake nepravde. Vraća nas na početke stvaranja onako kako ga je Bog zamislio govoreći: „Od početka stvorenja ne bijaše tako (Mk 10, 9b). Ponavljajući riječi „A ja vam kažem…“, kao da ruši ono što je čovjek svojom bezbožnom pravednošću stvorio i vraća na Božju namisao.

Razgovarajući s osobom s početka priče, ona onako mladenački, poletno, uvjerljivo, reče: „Naravno da je moguće biti vjeran u braku ako ne griješiš bludno, naravno da je moguće potpuno slušati muža ako si otvoren životu, naravno da se može biti pravedan i pošten u poslu ako si stekao znanje grijući stolicu kroz studij, naravno da je moguće pomagati i ljubiti bližnjega ako si stekao radne navike“.

Vjernost u braku, otvorenost životu od začeća do prirodne smrti, ljubav prema bližnjemu su stvarnosti svakodnevnog života bez kojih život ne bi bio moguć. Govoreći o tim krepostima, ne govorim o čovjeku, već najprije o Bogu koji im je izvor. Isus, govoreći svojim slušateljima, ne zaziva nekog supermena koji će nadljudskom snagom izvršiti sve što je zapovjeđeno, već govori o sebi koji ne samo da čuva ili izvršava zakon, već on sam je utjelovljeni zakon, živa riječ koja život daje.

Meinrad Limbeck, tumačeći ovo evanđelje kaže: „Bog je Isusa poslao ne da dokine Zakon, nego da svojim životom tako savršeno prihvati Zakon da o njegovu smislu neće više postojati nikakva nejasnoća“.

Međutim, kod jednog broja vjernika se događa nejasnoća, a time i sablazan koja se očituje u želji da budem vjeran u braku, ali da požuda bude moja suputnica, u želji da uživam u plodovima burnog života, ali da kontracepcija bude sastavni dio intimnog života, u želji da sa svim ljudima budem u miru ukoliko je, naravno do njih, ali ne trebam Bogu iskazivati štovanje i ljubav koji je jedini izvor mira.

Mi smo prema biblijskom shvaćanju pravedni onoliko koliko smo vjerni svojim obvezama. Upravo taj pojam pravednosti smo dužni nadopuniti obvezujući se Kristu, utjelovljenoj pravednosti. Krist, za razliku od pismoznanaca koji su dokinuli Božje zapovijedi, svojim životom pokazuje da se može od Božje riječi živjeti sretno i blagoslovljeno. Tek pred Kristom, bezgrešnim Jaganjcem Božjim, mogu uvidjeti svoju grešnost i nedostojnost. Tek pred Kristovom vjernošću mogu uvidjeti svoju nevjeru i lutanja. Tek pred Riječju koja je postala Tijelom uviđam ludost i nerazumnost svojih zaklinjanja. Tek kad sam obasjan Božjom prisutnošću, odbacujem staru pravednost.

Ako nam se sve ovo čini teško i nedostižno, imamo Mariju, sliku novog stvorenja. Njoj upućujemo svoje molitve kao prognani sinovi Evini: K tebi uzdišemo tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, Zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas. Te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe tvoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.

don Krešo Ćirak. župnik u Obrovcu i Medviđi