SVAKODNEVNO U 7:45 Don Krešo Ćirak: Bolno je vidjeti razdijeljenost u Božjem narodu

ČITANJA:

1Kr 12, 26-32; 13, 33-34;

Ps 106, 6-7a.19-22;

Mk 8, 1-10

Tekst evanđelja:

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Riječ Božju tumači don Krešo Ćirak:

„Narode moj, zavodnici su tvoje vođe. Oni kvare tijek tvojoj stazi“ (Iz 3, 12).

„Svaki pokušaj izgraditi kulturu, civilizaciju, sreću jednoga naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Zato, dragi moji dijecezani, ono što je sveti Pavao doviknuo Filipljanima, to i ja dovikujem vama na rastanku: “Stojte čvrsto u Gospodinu!“ (Fil 4, 1). To su riječi iz Duhovne oporuke blaženog Alojzija Stepinca i čine mi se kao prikladni odjek riječi koju smo danas čuli. U prvom čitanju imamo nastavak podjele židovskog naroda koju sprovode Jeroboam, kralj sjevernog kraljevstva i Roboam, kralj južnog kraljevstva. Za razliku od političke podjele, u današnjoj Riječi Božjoj slušamo o onome što je uslijedilo, a to je duhovna podjela. I jedna i druga podjela su posljedice odluke narodnih velikaša da poput najamnika žive od naroda a ne za narod, zadržati vlastite pozicije moći kojom bi se zadržale sve privilegije koje su se stekle podjelom. Bolno je vidjeti Božji narod razdijeljen, jer Bog jest uvijek Onaj koji skuplja. „Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste!”, reče Isus (Matej 23,37).

Kao što je u ono vrijeme bio podijeljen židovski narod, tako je i danas kršćanska Europa podijeljena. Hrvatski narod danas kao dio naroda kršćanske Europe muku muči radi činjenice da se kršćanska Europa više ne napaja na izvoru evanđelja. Stvara kulturu koja je protivna kršćanskom duhu i ima za vođe ljude koji, govoreći o kršćanskim korijenima, zavode vlastite narode. Vode ga putovima na kojima je kršćansko poimanje slobode samo sirenin pjev koji vodi propasti vlastitog naroda. Zastrašujuća je činjenica da je ovakva situacija gotovo prirodno stanje našeg naroda. Otkad smo praktično izgubili svoju državu 1102. godine pa do Heroda Velikog u hrvatskim okvirima, Josipa Broza zvanog Tito, Hrvati su u svom biću uvijek pokušavali sačuvati kršćansko bîlo i radi toga plaćali veliku cijenu. Dr. Stjepan Razum na međunarodnom znanstvenom skupu pod nazivom „Mučeništvo i mučenički tragovi kroz hrvatsku prošlost“ ukazuje da su Hrvati stradavali i od kršćanskih vladara te kaže: „Tako su stradali oni koji su se usudili dirnuti u stečene povlastice povlaštenih staleža i klasa. To su borci za opću pravednost, borci protiv socijalne i političke nepravde.“ Dr. Razum spominje Matiju Gupca, Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana „koje hrvatski narod slavi kao narodne velikane, a može ih se slaviti i kao duhovne velikane“. Taj slijed ide i do sveca naših dana, Sluge Božjega Franje Kuharića i tolikih vjernika laika koji su među vlastitim narodom smaknuti kao „neprijatelji naroda“. Njihova briga za vlastiti narod očituje se u riječima kardinala Stepinca iz Duhovne oporuke: “Želim, naime, i nakon smrti učiniti što mogu da odvratim od vas pogibelji koje vam prijete i umnožim vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj dolini suza“.

Zar se u ovim riječima ne očituje Isusova briga za narod iz današnjeg evanđelja: „Žao mi je naroda, klonut će putem“, govori Isus. I ne samo njihove riječi, već i njihovi životi očituju u našem narodu Kristovu prisutnost od koje smo se kroz stoljeća hranili i prehranili. Riječi Isusovih učenika iz današnjeg evanđelja: „Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?“ u našem hrvatskom narodu ne bi smjele stajati.

Čini mi se da nije vrijeme očajavati radi onoga što se dogodilo u povijesti našeg naroda, žaliti za onim čega nema ili onim što nam navodno treba. Mi i sad imamo sasvim dovoljno ljudi koji mogu duhovno obnavljati, kulturno izgrađivati i socijalno pomagati cijeli naš narod, ma gdje se nalazio i svakog tko je potreban naše pomoći.

Svi ovi ljudi, narodni velikani, su nas obvezali. Njihove riječi su naša oporuka koju valja izvršiti. Znate da dobar sin i kćer ne falsificiraju oporuku, već je poslušno izvršavaju. Valja čuvati i otkrivati korijene svog naroda koje su zrnca krvave prošlosti prekrili. Valja ih punom snagom čistiti, jer oni su izvor našeg međusobnog poštovanja i uvažavanja, unatoč prividnim podjelama. Završavam razmatranje riječima oporuke našeg blaženika: „Samo u Bogu je vaša sreća i vremenita i vječna. Izvan Boga ne ostaje ništa nego propast“.

don Krešo Ćirak. župnik u Obrovcu i Medviđi