SVAKODNEVNO U 7:45 Don Filip Kucelin: Gospodine, daj nam snage da svjedočimo za Tebe!

ČITANJA:

Jr 20, 10-13;

Ps 18, 2-7;

Iv 10, 31-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’

Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.«

Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Riječ Božju tumači don Filip Kucelin:

Dragi brate, draga sestro… kako se približavamo Velikom tjednu vidimo kako događaji vezani za Isusa postaju sve teži i sve nasilniji. Sve je manje razumijevanja, a sve više nesporazuma. Isusovi sunarodnjaci više ni ne kriju svoje namjere: njihova agresija postaje javna, otvorena, konkretna. Njima je ponestalo argumenata, a ne mogu slušati Isusove riječi. Nerazumljiv im je to govor. Kad ponestane argumenata ostaje moć i sila. Frustrirani neodoljivošću Isusova govora, njegovi sunarodnjaci žele pribjeći nasilju. Nije li tako i danas: čovjek koji ima vlast, ali nema argumente, sklon je primijeniti silu kako bi se uspostavilo ono što je on naumio? Nismo li i sami svjedoci mnoštva nepravdi i nasilja u svijetu?

Neprihvaćenost, odbačenost, nerazumijevanje… sve smo to doživjeli i sami više puta. Posebno to doživljavaju oni koji nisu ‘kao i svi drugi’ nego su na neki način posebni, drugačiji. Vizionari, talenti, sposobni ljudi bivaju ismijavani i odbacivani jednostavno zato jer ih mediokriteti ne razumiju. Ono što ne razumijemo, toga se bojimo. Ono čega se bojimo to i odbacujemo. Ne savjetuje narod bez veze ”ne talasaj”. Budi kao svi drugi. Ne umišljaj si.

I makar smo svi osjetili neprihvaćenost, odbačenost i nerazumijevanje, prilika je ovo da se i sami zapitamo: jesam li zaista dao priliku novosti u svome životu? Dajem li priliku sebi da naučim nešto novo, da razumijem onoga tko je drugačiji, prihvaćam li drugačija mišljenja i načine? Ili sam zatvoren u ono što smatram jedinim ispravnim i jedinim mogućim? Je li moj stav postao moj Bog? Jesam li se odrekao promišljanja?

Isus, pak, kuda god se kretao, činio je dobro – svima i svakome. Liječio je i ozdravljao bolesnike, otpuštao grijehe grešnicima, tješio i pomagao, poučavao. Njegovi sunarodnjaci nominalno priznaju da je učinio mnoga dobra djela, ali ne prepoznaju ove znakove kao dolazak Božjeg Kraljevstva ne zemlju, nego baš naprotiv: Isusa optužuju za hulu – jer se pravi sinom Božjim! Nisu dakle ova djela problem na koji nailaze, nego njegove riječi. Kako ne vjeruju njegovim riječima, onda i djela postaju manje vjerodostojna. Svi smo barem jednom iskusili tu dramu da smo ljudima učinili mnoga dobra, a onda su nas zbog jedne situacije ili jedne sitnice odbacili. Bože nas sačuvaj, da smo mi tako prema drugima postupali.

Tako to biva kad istina naiđe na zatvorena srca. Koliki i danas odbacuju i preziru navještaj evanđelja i evanđeoskih vrijednosti? Na žalost, mnoga su srca oko nas zatvorena i drugome čovjeku, kamoli Bogu. Sebičnost, koja se očituje u ispražnjenim policama naših trgovina. Samovolja, koja se očituje u nepoštivanju ograničenja koje propisuju mjerodavni. Neodgovornost za svoje i tuđe zdravlje od onih kojima je propisana samoizolacija ili karantena… To su samo neki od naših aktualnih primjera zatvorenih srdaca. Tome dakako treba pridodati i otvoreno ruganje vjernicima jer se skupljaju na molitvu, jer slave sv. Mise, jer svoj pogled upiru u nebo odakle dolazi naše spasenje. Gospodine, daj nam snage da i u ovoj situaciji ostanemo tvoji svjedoci!

Don Filip Kucelin, župnik Ražanca.