SVAKODNEVNO U 7:45 Don Filip Kucelin: Bog nikada ne ostavlja čovjeka!

ČITANJA:

Br 21, 4-9;

Ps 102, 2-3.16-21;

Iv 8, 21-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« a ja nisam od ovoga svijeta. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh:

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Riječ Božju tumači don Filip Kucelin:

Dragi brate, draga sestro… Isus se svojim suvremenicima više puta i na različite načine očitovao kao Mesija – spasitelj. Evo danas slušamo još jedno Isusovo upozorenje: zato što ste u grijehu umrijet ćete i ne možete doći kamo ja odlazim. Zapravo, nitko tko je od ovoga svijeta ne može doći kamo Isus odlazi. Isus jasno i nedvosmisleno kaže kako se k Ocu dolazi samo na jedan način: tako da se povjeruje u njega kao Spasitelja svijeta.

Isusovo je pak poslanje svijetu objaviti Očevu volju. On svijetu govori samo Očeve riječi. Upravo u intimnoj povezanosti s Ocem Isus crpi snagu za djelo koje mu je Otac predao kao poslanje. Tek po križu, uzdignuću i po uskrsnuću, bit će moguće potpuno spoznati tu povezanost Isusa s Ocem.

Kako utješno u ovo vrijeme nesigurnosti od bolesti, nesigurnosti od prirodnih katastrofa, nesigurnosti ekonomske zvuči Isusova riječ kojom nam ulijeva sigurnost: „Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.“ Dokle god činimo ono što je Ocu milo, nismo sami, u zajedništvu smo s Ocem i Otac ne dopušta da nam se išta loše dogodi. Međutim, sve da nas i snađe neko ovozemaljsko zlo, čovjek koji je u intimnoj povezanost s Bogom – tako što vrši njegovu volju – od Oca dobiva sigurnost. Ta nam je sigurnost napose potrebna u situacijama nad kojima nemamo kontrole. Kad imamo kontrolu, imamo i osjećaj sigurnosti. Međutim, i sami smo vidjeli: jedan virus, razorni potres, neizvjesnost oko nas, vrlo brzo izbijaju nam konopce lažne sigurnosti iz ruku i vrlo brzo nađemo se u situaciji naizgled bezizlaznoj.

Rješenje se nalazi u povratku Ocu. Rješenje je činiti ono što je Ocu milo. Isusove riječi nam svjedoče da nas tad Otac ne ostavlja same. Ako ćemo pošteno, ne ostavlja nas Bog nikad same, nego kad činimo ono što je naša volja mi ostavljamo Boga, mi se od Boga odjeljujemo, a ne on od nas. To odvajanje od Boga nazivamo grijeh. Ustrajemo li u grijehu, čeka nas smrt i ne možemo doći Ocu. Čineći njegovu volju, Ocu se vraćamo i opet smo u sigurnosti, pod njegovom zaštitom.

Činiti ono što je Ocu milo nije uvijek jednostavno. Ima mnogo stvari koje su nama mile, a Bogu nisu, i teško ih se samo tako odreći. Čovjek misli da tako bira bolji put, međutim posljedice naših odluka uvijek nas iznova uvjere da smo bili u krivu. Mnogi tad vole zaključiti kako ih je Bog kaznio, kako im se zlo dogodilo jer se Bog tako osvećuje. Međutim, oni takvim izjavama samo svjedoče da nisu upoznali volju Očevu, niti Očevu bit a to je – milosrđe.

Stoga, dragi brate, draga sestro, u ovim trenutcima koji su teški, kao i u svim trenutcima koji će doći i bit će teški, podigni svoj pogled, usmjeri ga u križ, jer sa križa nam dolazi spas, život i uskrsnuće naše. Svoju patnju prinesi i sjedini s Kristom na križu, da je, kad za to dođe vrijeme Isus uskrisi i preobrazi.

Don Filip Kucelin, župnik Ražanca.