SVAKODNEVNO U 7:30 Logika ljubavi - dijeljenjem se umnaža

ČITANJA:

od dana: 1Kr 12,26-32; 13,33-34;

Ps 106,6-7a.19-22;

Mk 8,1-10

Tekst evanđelja:

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.«

Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Riječ Božju tumači varaždinski biskup Bože Radoš:

Dragi slušatelji,

osnovne matematičke operacije su zbrajanje i oduzimanje te množenje i dijeljenje. Djeca ih uče u prvom i drugom razredu osnovne škole. I dok ih tek uče, znaju se zabuniti; umjesto množenja dijele, umjesto dijeljena množe i pogriješe konačni rezultat.

Evanđelje koje smo čuli izvještava o čudu: ‘Isus hrani četiri tisuće ljudi’. Čudo se još zove i umnožavanje kruha, a odlomak ipak govori o dijeljenju kruha. Na kraju je rezultat nelogičan; operacija je dijeljenja, a rezultat je množenja. Ostaje više nego što su imali na početku, a svi su se nasitili. Od sedam malih kruščića, ostaje sedam punih košarica ulomaka. Matematičkom logikom nije moguće razumjeti da se dijeljenjem dobiva rezultat množenja.

Sigurni smo da nije logika matematike, nego je osnovna logika Evanđelja. Dijeljenjem se množi, uvećava. Želimo li otkriti zakonitosti ove logike moramo ući u učionicu s učiteljem Isusom. Njegova učionica danas je pustinjski kraj. Silan svijet želi biti u njegovom društvu, njegovim klupama, učiti od njega. Isus je bio silan vođa, lijepo je znao govoriti, umio je držati dugo pažnju slušatelja – tri dana su s Njim, slušaju ga i ne misle na opomenu želuca.

Što je posebno u njegovim riječima, pristupu?

Osjećaju da im je blizak. Stvarno vidi njihove potrebe, osjeća bol – znaju da ih voli! Nije im sigurno izričito izjavio: ‘Ja vas sve volim!’, nego to čini kroz autentičan osjećaj ljubavi, a to je žalost, suosjećanje.

Žao mi je naroda! –  Žalovati za nekim je autentičan govor ljubavi. Koliko ljubimo, toliko smo i žalosni nad nedaćama ili tragedijama drugih. Na sprovodu je očito da najviše pokojnika vole oni koji najviše žale, plaču. Više puta nam Evanđelje govori o Isusu koji je žalostan, koji se žalosti nad. Uvijek je to ‘drugo ime za ljubav’.

Uz žalost, tu je i odgovornost za njih: Ako ih otpustim gladne, neće izdržati do kuće – klonut će!

Ne pomišlja da ih otpustiti glade! Traži rješenje od prvih suradnika, učenika.

Oni u svojim torbama, a ni u srcu, nemaju toliko hrane. Samo je sedam kruščića, koji su veličine dlana u njihovoj zajedničkoj torbi.

Što je to?

To je ništa! Tajna je u Isusovim rukama, u njegovoj prisutnost i blagoslovu: Uze! Zahvali! Razlomi! Dade! Svi su jeli i svi se nasitili. Ovo čini svaki put za nas na ‘Euharistijskom slavlju’.

Logika ljubavi je jedinstvena – kada se dijeli, ona se množi! Logika Euharistije koja se svaki dan iznova potvrđuje: Dati znači primiti! Tko daje, dariva svoj život, taj će ga sačuvati! Tu logiku upijaju oni koji uzimaju, jedu, hrane se Isusovim tijelom i njegovom krvlju. Logika se upija pijući njegovu krv i blagujući njegovo tijelo – koji poput kvasca prožimaju tijelo Crkve i svakoga pojedinca kako bi živjeli logiku ljubavi, logiku Euharistije.

Isus nam ovu istinu pokazuje na puno primjera. Danas je prezentira kroz život i svjedočanstvo bl. Alojzija Stepinca, koji postaje uznik da bi bio slobodan za Krista. Daje život, da bi ga sačuvao.

Logika križa, koja je u temelju Euharistije, toliko ga je ‘zaludila’ da je postala najslađa njegova baština. Na trnovitom putu nije malaksao, jer se sitio kruhom kojega Gospodin u pustinji života daje da bi u teškim iskušenjima mogli doći kući, mogli doći u Kuću Očevu! Danas iz Očeve kuće, on nas zagovara, da se ne bojimo ove logike, nego da bude živa i djelotvorna u našoj Crkvi i u našem narodu.