SVAKODNEVNO U 7:30 Znak rođenja Spasitelja

ČITANJA:

Jr 23,5-8;

Ps 72,1-2.12-13.18-19;

Mt 1,18-24

Tekst evanđelja:

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:

Dragi prijatelji, u vremenu smo Došašća, u vremenu koje najviše volim, kad se osjećam udobno i kad mi je pri duši „toplo“, jer nam danas i Matej ukazuje na skorašnji znak rođenja Spasitelja; „Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, s nama Bog!“.

Dok razmatram Matejev odlomak Pisma, zapažam kako se u ovoj Radosnoj vijesti prvi put spominje Marija, kći Joakima i Ane, odabrana od Boga za majku Sina Pomazanika, poslanog na zemlju da bude Spasitelj svega svijeta. I ako analiziram dalje „čujem“ da je ispunjeno Izaijino proroštvo, a time je ispunjeno i obećanje dano Josipu.

Zanimljiva je i analiza, tko je bio Josip, kojemu Bog povjerava silnu zadaću? Josip, povučen, skroman i u sjeni drugih biblijskih događaja. Rekli bismo, za svu skromnost nagrađen i odabran za zemaljskoga oca djeteta koje će svijetu donijeti milost. Smiren i utješen riječima anđela Gospodnjega koji mu je potvrdio da je Marijina uloga sveta i da on treba, prema Božjoj želji, uzeti je za ženu i štititi svoju obitelj od nedaća ovoga svijeta. Zanimljiv je Josip! Ne propovijeda, ne govori, nego pokušava vršiti volju Božju; i čini to na način evanđelja i blaženstava. Dakle, siromašan jer živi od onog bitnog, radi, živi od rada; to je siromaštvo tipično za one koji su svjesni da u potpunosti ovise o Bogu i u Njega stavljaju sve svoje pouzdanje. Prihvaća svoju ulogu i toga trena počinje povijest. Kako? Po njemu, obitelj se potvrđuje kao mala zajednica koja je stup društva, a kao Sveta obitelj i stup povijesti. Zar ne, dragi slušatelji, uporište je to svake nade, kamen temeljac svake male skladne zajednice, kako u Josipovu životu, tako bi trebalo biti i danas.

A dijete Isus? Zanimljivo, bio je sin Neba i dobio je svoju zemaljsku obitelj. Dobio je svoje zemaljske korijene. Pa ne živi li i u nama ta težnja da nekome i negdje pripadamo i da neku kuću nazivamo svojim domom, i neku zemlju svojom domovinom.

Dragi prijatelji i za kraj, vjerujmo, Isus želi doći i k tebi i k meni, želi doći k nama ali pod uvjetom ako želimo živjeti s njim. Učinimo to i u ovom vremenu Došašća, sada to učini, osjeti u sebi duboku radost. To će ti biti znak da je Bog došao i k tebi. I upitaj: “Gospodine, što želiš da sada ja učinim za tebe?“ Osluškuj i čut ćeš odgovor…