SVAKODNEVNO U 7:30 Zlo u srcu – najveća zapreka djelovanju Božje milosti
o. Vladimir Sedlak
o. Vladimir Sedlak
ČITANJA:
od dana: Lev 23, 1.4-11.15-16.27.34b-37;
Ps 81,3-6ab.10-11ab;
Mt 13,54-58
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
Riječ Božju tumači o. Vladimir Sedlak:
U ovo vrijeme globalnog nomadstva povratak u svoj zavičaj često sliči na Isusove dolaske u Nazaret. Već gotovo cijelo jedno stoljeće i u Hrvatskoj je uobičajeno odlaziti od kuće. Netko to čini zbog školovanja, drugi zbog posla, treći su pokušali novi početak. Ne tako davno, nažalost, mnogi su morali u progonstvo.
Povratak u zavičaj za nekoga je tek neostvarena čežnja, za druge šansa pokazati svoja dostignuća, bilo u školovanju, karijeri, osobnom ostvarenju. Povratak u zavičaj, nažalost, može biti i trauma. Uvelike ovisi iz kojeg smo razloga u tuđinu otišli, s kakvim ćemo se osjećajima na prag svoga ognjišta vraćati.
No, prije nego li se vratimo, glas o nama već putuje, poglavito danas u vrijeme društvenih mreža i nepreglednog broja telekomunikacijskih mogućnosti. Čini se kako svi o svima znaju sve. To se, kako čujemo, od Isusovog vremena nije mijenjalo.
Teško nam je prihvatiti kako unatoč mnogim informacijama o nekom pojedincu mi nikada ne možemo znati sve. Čak i kada smo svjesni te činjenice, imamo svojih predrasuda. Olako zaključujemo. Zavist je vrlo česti saveznik ovakvih naših stavova. Zato je teško povratniku biti prihvaćenim u svom zavičaju.
Iz Evanđelja čujemo kako Isus u kraju ljudi skučenih pogleda zbog srdaca obuzetih zloćom nije mogao učiniti čudo. Molitvu Gospodnju dovršavamo riječima: „Izbavi nas od zla“. Zlo koje obuzima srce čovjeka najveća je zapreka djelovanju Božje milosti. Stvorenje samo iz zloće može reći: „Ne trebam te, ne želim te“ Stvoritelju na čiju je sliku stvoren. Zli duhovi su, čitamo u evanđeljima, nerijetko vikali i kudili Krista, osobito kada ih je izgonio iz ljudi. Ima nešto demonskog u našem podcjenjivanju i deplasiranju drugoga, nešto što u konačnici može ići tako daleko da i Boga više u svom životu ne trebamo.
Ovisno o razini obuzetosti srca zloćom mi smo sposobni ili nesposobni čuti drugoga. U konačnici i samoga Boga, jer prije nego li On i progovori, mi već sve u naprijed znamo, nama nije potreban navještaj Božje riječi. Mi smo vjernici i znademo što Bog hoće i kako bi trebalo biti, a uvjeren sam i iz višegodišnjeg svećeničkog iskustva svjedočim kako nam Sveto Pismo kroz iste riječ uvijek iznova progovara svježinom.
Molimo za zdravo bistro oko, oko srca, duše i uma, kako bismo bili sinovi Svjetla i kako bi Gospodin mogao proslavljati sebe svojim znakovima i u našim životima i životima naših Crkvenih zajednica.