SVAKODNEVNO U 7:30 Život - trajno svadbovanje

ČITANJA:

Post 27,1-5.15-29;

Ps 135,1-6;

Mt 9,14-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

»A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.« »I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Riječ Božju tumači vlč. Robert Jakica:

Dragi prijatelji! Jučer smo slušali farizeje kako predbacuju Isusu i njegovim učenicima da su jeli s carinicima i grešnicima i da su kršili tradiciju, no Isus ih je uvjerio da su bolesnici ti koji trebaju liječnika. Ovakav stav farizeja, očito zbog revnosti za zakon, otkriva s jedne strane nepoznavanje značenje zakona, ali i nedostatak ispravnosti namjere. Prema farizejima, post je sam po sebi imao apsolutnu vrijednost, a i sami su si ga prilagodili u određenim prilikama. Isus im ukazuje da je zaručnik prisutan. Mladoženja je on sam. On je mesija, on će vjenčati Crkvu. Post ima smisla u kontekstu pokore, ali sada dok je zaručnik s njima, dok je s učenicima, vrijeme je za radost.

Bog je taj zaručnik koji daje više, uvijek više od onoga što čovjek očekuje i upravo zato si učenici ne moraju uskraćivati plodove ove zemlje dok god je s njima zaručnik. Sjetimo se da su u to vrijeme obitelji štedjele i po dva desetljeća kako bi mogle dostojno oženiti sina ili udati kćer, dakle prirediti pravo svadbovanje. Toliko štedjeti za samo dan-dva svadbovanja i velike obiteljske radosti postavlja pitanje: “Ima li to smisla?”  Da, ima smisla i upravo bi takav odnos trebao biti prema Bogu, odnos stalne svadbe i radovanja. Jer Bog je tu i želi da živimo punim životom, a ne cijeli život u depresiji, nezadovoljstvu i nesretni.

Život kao trajno svadbovanje, to je ono što je nosio Isus u sebi kao Zaručnik čovjeka i duše. I kao što novo vino razdire stare mjehove, tako i novi nauk, Evanđelje ima za učinak da pucaju stari mjehovi nadiđene religije propisa i zabrana. Novo vino u nove mjehove, novi nauk u nova srca. Evanđelje je kao mlado vino koje ključa, vrije, kao kvasac koji treba prodrijeti u tijesto ovoga svijeta. To bismo trebali biti mi kao vjernici u svijetu. Čovjek je stvoren da bude ispunjen Bogom, njegovom ljubavlju i radošću. Biti radost u svijetu, to smo mi kršćani. A već nam je i u Starom zavjetu poručeno: “Radovanje u Gospodinu naša je snaga.”