SVAKODNEVNO U 7:30 Život po Božjim zakonima vodi u vječni život

ČITANJA:

Izl 11,10 – 12,14;

Ps 116,12-13.15.16b-18;

Mt 12,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Riječ Božju tumači mons. Ivica Pervan:

U današnjoj liturgiji perikopu Matejevog evanđelja, poštovani slušatelji, čitamo prvih osam redaka dvanaestog poglavlja. U završnom, osmom retku Isus veli: „I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Isus je u raspravama s farizejima koji inače uvijek nešto prigovaraju. Njima, po evanđeljima nikada ništa nije pravo. Reklo bi se za njih da traže dlaku u jajetu. Mora se priznati da su dobro poznavali zakon. Sve uredbe i odredbe su poznavali. Sami su nastojali izvršavati ih, ali još više, kao da su bili najsretnije kada bi nekoga mogli opomenuti i prozvati zašto ne čine onako kako ili što propisuje zakon koji se često mijenjao, jer su se nerijetko izmišljale nove zabrane ili uvodile nove zapovijedi.

Isus sa svojim učenicima u dan subotnji prolazio je kroz usjeve. Ogladnjeli su. Trgali su klasje, trli ga dlanovima, pljevu bi otpuhali, a zrnje žitarica bi jeli. Ništa loše. Nisu nikakvu štetu činili, pa taman da usjevi i nisu njihovi. No, problem je što je subotom bilo određeno što se smije i što ne smije raditi. Koliko koraka napraviti. I upravo zato što učenici, a vjerojatno i Isus krše subotnja pravila, doživljavaju da im farizeji spočitavaju, i da ih prekoravaju što krše subotu. Sjećam se da za vrijeme mog boravka, subotom sam fotografirao jeruzalemske znamenitosti, a mala židovska djeca usu mi dovikivala da to ne smijem raditi, subota je.

Da nije prvi puta da se krši subota naglašava Isus Nazarećanin, kada farizejima spominje Davida kralja, kako i on i njegovi pratitelji jedu što nisu smjeli i što je pripadalo samo svećenicima, služiteljima Hrama.

Isus je više od Hrama. On je nerukotvoreni hram, koji će nakon razaranja, za tri dana ustati i oživjeti. On je gospodar subote. Subota, nije i ne smije biti veća od čovjeka. Ona treba biti u službi čovjeku. Kako često i sami se ponašamo poput farizeja. Smatramo se pozvanima određivati što se smije i što se ne smije. I ta pravila bi trebala vrijediti za druge, ali ne i za nas same. Za židova je subota sveti dan. I treba poštivati i obdržavati svetost doga dana, kao što je nedjelja nama kršćanima svet dan radi Kristovog Uskrsnuća. I zato nam je važno da nedjelja bude dan sabranosti, zajedništva najbližima i dragima, dan susreta s Bogom u slavlju svetih misa. Smatram da je sasvim normalno da je nedjelja neradni dan. Oni koji su u uslužnim djelatnostima rade, jer rade za opće dobro.

Bog nam svojim zakonima ništa ne uskraćuje. Dapače, poziva nas da po njima živimo jer će nas sigurno dovesti u vječni život.

Vjerujem da je svatko od nas u svom životu iskusio Božje milosrđe, ako ni u čem drugom, onda je iskusio u sakramentu pomirenja. Bilo koji grijeh kojim ranjavamo i sebe, i Crkvu u kojoj jesmo i samoga Boga, ispovijedajući se, doživimo Božju ljubav i milosrđe. Toliko puta smo prekršili zakon, zapovijed, ali kada god je s naše strane došlo do kajanja, istodobno dolazi i do Božjeg milosrđa. Ako smo doživjeli Božje praštanje, milosrđe, onda i sami, kao djeca Božja iskazujmo milosrđe jedni prema drugima. Jer Bogu je draže milosrđe, nego li razni propisi i zakoni.