SVAKODNEVNO U 7:30 Život nam je povjeren

ČITANJA:

od dana: 2Pt 1,1-7;

Ps 91,1-2.14-16;

Mk 12,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uze Isus svećenicima, pismoznancima i starješinama zboriti u prispodobama: »Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugoga slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«

»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda. Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!«

I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Riječ Božju tumači p. Mislav Skelin:

Prispodoba koju je ispričao Isus puna je nasilja. Pitamo se zašto toliko nasilje vinogradara? Čovjek koji je posadio vinograd i učinio sve što je bilo nužno da bi se u njemu moglo raditi imao je plemenite namjere. Vinograd je trebao donositi dobro i njemu i vinogradarima kojima ga je iznajmio. Proizvoditi vino znači mnogo pažljivog rada. Takav zajednički pothvat ima smisla jer čovjek na zemlji ne može živjeti bez rada i radosti.

Zašto je vinogradarima bilo teško prihvatiti tu jednostavnu životnu istinu? Zašto su poželjeli posjedovati vinograd koji nije njihov? Zašto su se odlučili za oholost i pohlepu? Nemoguće je dati zadovoljavajuće objašnjenje jer zlo je uvijek iracionalno. Zlo dolazi ljudima kao kušnja i ako ljudi sa zlom započnu pregovarati ono im pomračuje srce i pamet. Pristanak uz zlo, rekli smo, pomračuje čovjekov pogled i on više ne razumije odnose i svijet oko sebe. Zlo je pružilo vinogradarima iluziju da će biti vlasnici vinograda i sve dobiti koja je od njega dolazila. Oholost i pohlepa koja je obuzela vinogradare učinila je da zaborave da je čovjek koji je zasadio vinograd još uvijek onaj koji je njegov vlasnik i da njegova dobrota i strpljivost prema njima nije znak njegove slabosti nego naprotiv moći. Upravo tako, zlo nam tumači da je dobrota, poniznost i blagost zapravo slabost. Vinogradari će na grub način spoznati u kakvu su se situaciju doveli.

Prispodobu je Isus izravno upravio svećenicima, pismoznancima i starješinama koji su zaboravili da je Izrael vinograd kojega oni nisu vlasnici već mu je vlasnik Bog. On im je povjerio suradnju i odgovornost u bogoštovlju i životu Izraela kao izabranog naroda, a oni su to bogoštovlje i život tako organizirali da je sam Bog u njemu postao suvišan. Proroci su ih podsjećali na to da stvari ne idu dobro, ali oni su ih odbacivali. Potom je Bog poslao svoga Sina Isusa Krista, ali oni će se i prema njemu odnositi vođeni pomračenim srcima i umovima.

Sama prispodoba dopire i do nas, ljudi 21. stoljeća. Svijet je poput vinograda. U njemu se mnogo radi, mnogo toga raste i razvija se, mnogo se proizvodi i kao ljudi tražimo radosti. Ljudsko stvaralaštvo se očitovalo kroz povijest. Ovladali smo mnogim znanjima i vještinama i stvorili mnoge učinkovite sustave. Zaista, čovjek po stvaralaštvu i radu nalikuje na Boga. Nalikuje. Mi smo zaista njegova slika. Ali u ljudskom rodu se često zaboravi ta sličnost. Zaboravljamo da nam je svijet i život povjeren na odgovornost i da nismo gospodari svijeta i života. Kao osobe i kao zajednice započinjemo razgovore sa zmijom iz 3. poglavlja Knjige Postanka koja nam govori: „vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo” (Post 3,5).

Poniznost nam nalaže priznati Boga kao Stvoritelja, a svijet kao njegov vinograd. Mi smo vinogradari i time nam je dano mnogo. Nismo vlasnici, ali smo suradnici. Povjeren nam je svijet i vrijeme života. Kao plod suradnje s Bogom dobivamo vino njegove radosti koja oplemenjuje naš život. Sjetimo se toga uvijek kada poslije obroka popijemo čašu dobrog vina i ne zaboravimo zahvaliti Bogu.