SVAKODNEVNO U 7:30 Živiš li svoju vjeru vršeći ono što Gospodin traži od tebe?

ČITANJA:

1Pt 1,3-9;

Ps 111,1-2.5-6.9.10c;

Mk 10,17-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju, dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš:

Ne ubij!

Ne čini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno!

Ne otmi!

Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje: idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Riječ Božju tumači fra Renato Galić:

Što mi je činiti da baštinim život vječni? Neobično je pitanje koje jedan mladić upućuje Isusu u današnjem evanđelju. Imajući u vidu način života modernog svijeta, a posebno mladih, ohrabrujuće je što je ovo pitanje postavljeno upravo od jednoga mladića koji očito želi i traži drugačiji način života. Njegovo pitanje sažima u sebi čovjekove najdublje čežnje i želje, odnosno njegovu potrebu za pravim ispunjenjem i zadovoljstvom u životu koje mi kršćani dobivamo tek u suživotu s Gospodinom. Vjerujem da nema toga čovjeka tko to ne želi za sebe i za svoju najmilije.

Onda kada čovjek svim srcem čezne za nečim, on će to i pokušati ostvariti. Stoga i ovaj mladić ide u potragu za odgovorom na svoja traženja te naposljetku dolazi do Isusa. I mnogo je stvari koje iznenađuju u današnjem evanđelju, u ovom susretu. Iznenađuje činjenica da mladić odlučno živi svoj vjernički život, govoreći Gospodinu da od svoje mladosti vjerno poštuje sve Božje zapovjedi. Nema ih mnogo koji tako žive svoju vjeru vršeći ono što Gospodin traži od nas. No unatoč tome, mladić traži nešto više, ne zadovoljava se samo s tim da ispunjava Božje odredbe; to mu očito nije problem. Niti Isus ne može ostati ravnodušan na njegov odgovor. Čuvši kako uredno živi, kako je lijepo primijetiti Isusovu reakciju, koja nije mogla biti nego pohvalna. Kaže evanđelist: Isus ga nato pogleda, zavoli ga…

Kako bi bilo lijepo da je ovaj evanđeoski izvještaj završio ovim riječima i da nema dalje. Ali nije tako. Mogli bismo reći: dobar početak; neobična i izuzetno pohvalna želja kod mladića za jednim kvalitetnijim životom ali…ali na kraju nedostaje hrabrosti i odlučnosti za sretan završetak. Kad mu je Gospodin rekao da mu samo jedno nedostaje u životu, samo jedna stvar koju treba promijeniti; da to ostavi i da onda dođe i da ga slijedi, mladić odlazi žalostan jer ju nije mogao ostaviti.

Braćo i sestre, toliko toga možemo naučiti od ovoga mladića, i pozitivnog i negativnog. S jedne strane on nas potiče da i mi nastojimo odvažno živjeti svoj vjernički život; da se usudimo živjeti vjeru mimo onih ustaljenih obrazaca; također da se ne bojimo pristupiti Gospodinu Isusu i od njega tražiti odgovore na svoja najdublja traženja. S druge strane, još važnije, molimo od Gospodina snagu da nam dadne odvažnosti i hrabrosti da u život provedemo ono što On od nas traži; da nas oslobodi straha u činjenju onog odlučujućeg i posljednjeg koraka prema potpunog susretu s Gospodinom za koji mladić nije imao hrabrosti.