SVAKODNEVNO U 7:30 Zastani i promisli na Isusovom grobu

ČITANJA:

Izl 14,15 – 15,1a;

Rim 6,3-11;

Ps 118,1-2.16ab-17.22-23;

Mt 28,1-10

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima:

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ceković, župnik župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji:

Draga braćo i sestre,

Velika Subota jest dana tišine, promišljanja i klanjanja u našim crkvama koje su otvorene od ranoga jutra i čekaju nas da zastanemo na čas u svojoj užurbanosti koja vlada oko priprema za Uskrs. Nekako kao da nam je važniji uskršnji stol, trenutak blagdanskog blagovanja i sređivanje kuće, nego trenutci ovih veličanstvenih dana koji nas pozivaju da zastanemo i promislimo. Zastati i promisliti na Isusovom grobu bio bi za svakoga od nas plodonosan trenutak kada bismo istinski odvojili vrijeme i priznali si da ništa toliko nije važno kao što su trenutci provedeni s Gospodinom, osluškujući njegov glas na današnji dan tišine. Kao pomoć u tom razmatranju liturgija nam danas nudi Poslanicu svetoga Pavla apostola Rimljanima u kojoj sv. Pavao vješto približava to veličanstveno otajstvo naše vjere. Premda smo još u tišini dopustimo da riječi poslanice odjekuju u nama i potaknu nas da trenutke promišljanja o ovom danu posvetimo upravo onome što je naj bitnije. Što je to bitno, što bismo trebali razmatrati? Svakako tema uskrsnuća. Sveti Pavao kaže: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“

Ključ i temelj našeg promišljanja trebalo bi biti krštenje. Naime, u liturgiji Vazmene Subote svake godine se krste katekumeni, tj. oni koji kao djeca nisu imali mogućnost krštenja kao većina vjernika. Sam obred krštenja pun je simbolike i on je u ovoj poslanici detaljno opisan. Biti kršten znači biti uronjen s Kristom u smrt i s njime biti suobličen u patnjama njegovim, kako bismo mogli zajedno s Njime uskrsnuti. Zato trebamo iz dana u dan srastati zajedno s Kristom nasljedujući ga svakim danom trudeći mu se postati sličnijima. Ulaskom u krsni studenac, svaki katekumen najprije je sa sebe skinuo staru odjeću, tj. staroga čovjeka kako bi uronjen s Kristom umro tom starom i rodio se na novo čovještvo. Predivnog li otajstva i ljubavi koju nam je sam Gospodin ostavio u sakramentu krštenja kojega često olako shvaćamo kao nešto što se treba kulturološki izvršiti kako bismo bili prihvaćeni u društvu. Kada bismo doista danas zastali i prizvali si u pamet što to znači biti kršten, plakali bismo od sreće hvaleći Boga, jer dokinuto je ropstvo grijeha i smrti. Ono staro i grešno nas više ne opterećuje, jaram je s nas skinut, a mi smo slobodni poput leptira koji leti po prostranim livadama prekrasnoga cvijeća. Biti svjestan svoga krštenja, da po njemu pripadamo jedino Bogu koji nas ljubi do kraja i koji po istom sakramentu prebiva u našim dušama, jer svatko od nas po krštenju postao je hram Duha Svetoga koji je jači od bilo kakvoga zla, grijeha i smrti. Rekli bismo: „Jednom kršten, zauvijek kršten.“ Nema više smrti i ropstva jer: „Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje.“

Stoga smatrajmo sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Dok razmišljamo o ovom veličanstvenom daru kojega smo dobili i kojega iz dana u dan treba svjesno živjeti i koristiti u svim trenutcima naših života bili oni radosni ili teški recimo hvala ti Gospodine na darovima koje smo besplatno i bezuvjetno primili.

Molimo stoga za sve koji su kršteni ili će biti noćas kršteni da budu svjesni te veličanstvene ljubavi i ostanu joj vjerni do kraja. Amen.