SVAKODNEVNO U 7:30 Zastani i obnovi povjerenje u Božju svemoć

ČITANJA:

Jr 23,5-8;

Ps 72,1-2.12-13.18-19;

Mt 1,18-24

Tekst evanđelja:

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog!

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Božju tumači o. Stanko Pažin:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, u Crkvi je posebno svečano vrijeme iščekivanja Spasiteljeva rođenja od 17. do 23. prosinca, a obilježeno je takozvanim Velikim ili O antifonama koje Crkva, u ovom naznačenom vremenu, svakodnevno moli uz Večernje pohvale Crkve, točnije uz Marijin hvalospjev Veliča. Tako danas, 18. prosinca odzvanjaju ove riječi: O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom, i dade zakon sinajski: pohiti da nas izbaviš božanskom svojom desnicom!

Sve je obojano dubokom čežnjom za Gospodnjim dolaskom kako bi nas izbavio svojom božanskom desnicom. U evanđeoskom ulomku što ga slušamo ovoga dana upravo nam se govori o važnosti dolaska Onoga koji je jedini bio kadar donijeti nam konačno oslobođenje. Vidimo kako onaj veličanstveni događaj koji naznačuje puninu vremena; a to je da Djevica začinje i rađa Sina (usp. Iz 7,14), nadilazi svu ljudsku logiku. No, anđeo daje zadatak Josipu, a to je da nadjene ime Isus onome koji se ima roditi od Djevice Marije, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih (usp. Mt 1,21). Ovdje nam je Bog tako blizu. U trenutku utjelovljenja nedohvatljivi Bog postaje Emanuel – s nama Bog! Ali, i ovdje kao da nam Bog negdje izmiče. Premda je s nama Bog, ne možemo ga obuhvatiti svojim snagama niti spoznati njegove planove svojim razumom.

I Josip, muž pravedan, zbunjen je događajem utjelovljenja Sina Božjega. Zbog čistoće svojega srca on ne želi Mariju izvrgnuti sramoti, ali se nalazi u velikoj moralnoj dvojbi. Kako postupiti? Što učiniti s onom koja u utrobi nosi dijete, a on zna da dijete nije njegovo?

Evo nam izvanrednog primjera za učenje od svetog Josipa. Onda kada nam razum zastane nad onim što nas nadilazi, nemojmo se uplašiti! Dopustimo da i u nama odzvoni glas anđela Gospodnjega koji se obratio Josipu: “Josipe, sine Davidov, ne boj se (Mt 1, 20)…” To što nešto u ovom trenutku ne možeš razumjeti i što u potpunosti nadilazi logiku ljudskog shvaćanja ne znači da je Bog zakazao. Njegovoj svemoći ništa ne izmiče i bez njegova se dopuštenja ništa ne događa. Potrebno je zastati i obnoviti povjerenje u Božju svemoć. Potrebno je zavapiti: O, Adonaju Gospode, što Izraelov vodiš dom, što vodiš povijest spasenja cijeloga svijeta, pohiti da me oslobodiš. Pohiti da otkriješ mome srcu što je tvoja volja. Pohiti, o Gospode, i pomozi da je prihvatim i ispunim onako kako su to učinili Josip i Marija! Učeći od njih kako se prihvaća volja Božja, sve će nam jasnija biti istina utjelovljenja Božjega Sina i sve ćemo dublje otkrivati kako naš Bog nije neki daleki Bog, nego je s nama Bog!