SVAKODNEVNO U 7:30 Zapreka ili pomoć na putu vjere

ČITANJA:

1Sol 1,1-5.8b-10; ž

Ps 149,1-6a.9b;

Mt 23,13-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli.« »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.«

»Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.’ Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? Nadalje: ‘Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.’ Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin:

Poštovani slušatelji,

Isusove riječi iz današnjeg evanđelja zvuče vrlo oštro. Govori pismoznancima i farizejima, vjerskim vođama tadašnjeg vremena, i u nekoliko navrata ponavlja: „Jao vama, licemjeri!“ Te riječi nisu izrečene iz ljutnje ili mržnje, nego iz brige. Isus vidi koliko njihovo ponašanje odvaja ljude od Boga i ne može to prešutjeti. Prva stvar koju im predbacuje jest to da zatvaraju Kraljevstvo nebesko pred drugima. Oni su trebali pomagati ljudima da dođu Bogu, ali su postavljali pravila, tumačenja i prepreke koje su običnim ljudima činile vjeru teškom i dalekom.

Isus zapravo kaže: „Ne samo da sami ne živite po istini, nego i drugima smetate da dođu k Bogu.“ To je i danas opasnost. Možemo se i mi ponašati tako da svojim stavovima, komentarima ili ponašanjem nekoga udaljimo od vjere. Kad smo strogi, osuđujemo ili glumimo da smo „savršeni vjernici“, a nemamo ljubavi, tada dajemo krivu sliku Boga. I tada postajemo zapreka, a ne pomoć na putu vjere.

Druga stvar koju Isus ističe jest površno obraćanje. Farizeji su obilazili da bi pridobili ljude za vjeru, ali kad bi ih pridobili, ne bi ih vodili k Bogu, nego u krutost pravila i formalnosti. Umjesto živoga odnosa s Bogom, nudili su religiju bez srca. Isus upozorava: nije dovoljno nekoga privući vjeri, važno je koga mu pokazujemo: zakon ili Boga, strah ili ljubav?

Treća kritika govori o izokrenutim vrijednostima. Farizeji su više cijenili zlato na hramu nego sam hram. To je slika vjere koja se iznutra ispraznila. Kad više brinemo o vanjskom, kako tko izgleda, što će ljudi reći, koliko tko daje ili zna, a zaboravimo što je sveto i istinski važno, onda i mi upadamo u tu zamku. Isus poziva: gledaj bit, ne vanjštinu!

Ovaj evanđeoski tekst poziva nas da se preispitamo. Je li naša vjera iskrena? Pokazujemo li Boga drugima svojim životom, ponašanjem, stavovima? Ili svojim licemjerjem druge odvraćamo? Isus ne osuđuje da bi nas odbacio, nego da nas pozove da se probudimo i vratimo na pravi put, onaj koji vodi ljubavi, istini i Bogu.

Amen.