SVAKODNEVNO U 7:30 Zamisli dan bez svjetla

ČITANJA:

od dana: Izr 3,27-34;

Ps 15,2-5;

Lk 8,16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Riječ Božja koju Crkva danas stavlja pred nas koristi sliku svjetla. Isus, kao i obično uzima nešto vidljivo, poznato i svakodnevno, kako bi objasnio i uveo u iskustvo nečega što je nevidljivo, nepoznato, nesvakidašnje, kako bi uveo u jednu nevidljivu duhovnu istinu.

Što je svjetlo? Kada ste zadnji puta braćo i sestre ostali bez struje? Kada se to dogodi, obično ne znamo gdje nam se nalaze svijeća i šibice. Tada mjesto u kojemu boravimo, čiji svaki pedalj poznajemo, mjesto u kojemu se osjećamo sigurno, slobodno i zaštićeno, postaje nešto potpuno suprotno. Od sigurnosti, zaštite, slobode i kretanja, u nedostatku svjetla to mjesto postaje mjesto paralize i nesigurnosti, mjesto blokade i nepoznanica. Isto mjesto u kojemu sam se kretao s takvom lakoćom i gdje se sve odvijalo spontano i sigurno, radosno i veselo, postaje mjesto u kojemu sve ono što je u njemu postojalo i prije, odjednom može postati opasnost. Tada počinjemo pružati ruke ispred sebe i njima dodirivati stol, namještaj, kuhinju, stolce i zidove s strahu kako se ne bismo ozlijedili.

Kako je moguće da u jednome trenutku sve ono što posjedujem i što je meni služilo za mene postane opasnost? Odgovor je: „Jer nedostaje svjetlo“. Svjetlo daje slobodu i čini da mi vidimo stvari, imenujemo stvari, definiramo stvari, upravljamo njima i koristimo ih, a ne da one upravljaju i gospodare nama. Svjetlo daje slobodu i sigurnost, jer u njezinoj odsutnosti sve u mome životu može biti opasnost i ići protiv mene. Svjetlo mi omogućuje kretanje i uklanja paralizu.

Isus je za sebe na drugome mjestu rekao: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ (Iv 8,12). Isus je svjetlo. Bez Isusa u životu moja svakodnevica postaje opasna. Bez Isusa u životu sve ono što posjedujem postaje opasnost i može krenuti protiv mene. Bez Isusa u životu ostaje samo paraliza i vođenje instinktima, puka animalnost te lišenost slobode i radosti u donošenju životnih odluka. Bez Isusa u životu nema života, jer nema svjetla.

S druge strane. Svjetlo ne služi samo za osvjetljavanje; svjetlost prolazi kroz stvari i daje im njihovu pravu boju. Možete li zamisliti koliko boja ima naša zemlja? Pogledajte vlati trave. Izdaleka bi se sve činile iste, ali ako priđemo bliže otkrivamo da svaka ima svoje zeleno. Drugim riječima, u Isusovom svjetlu otkrivaš svoju vrijednost, ljepotu, originalnost i dostojanstvo.

Današnja čitanja govore mi da sve što jesan i sve što posjedujem, zadobiva pravu vrijednost tek ukoliko je obasjano Isusovim svjetlom, njegovom prisutnošću u mome životu. Zato nas na koncu i opominje: „Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima“, a sv. padre Pio koga se danas spominjemo ohrabruje nas govoreći: „Uvijek se prilagodi Božjoj volji i ne boj se! To je pravi put koji vodi u nebo.“.