SVAKODNEVNO U 7:30 Žalim li za prolivenom pomasti ili želim sudjelovati u pomazanju Isusa?

ČITANJA:

Iz 42,1-7;

Ps 27,1-3.13-14;

Iv 12,1-11

Tekst evanđelja:

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Božju tumači vlč. Jozo Jurić:

Dragi slušatelji srdačno vas pozdravljam s Hvaljen Isus i Marija!

U središtu pozornosti su nam dva lika, žena i muškarac, po mnogočemu oprečni, a po mnogočemu i slični – Marija, Lazarova i Martina sestra, i Juda Iškariotski koji je trebao Isusa izdati.

Marija čini nesvakidašnju gestu prema Isusu, pomazuje mu noge dragocjenom pomasti. Istresla je na Isusove noge cijelu libru – 327 grama, u protuvrijednosti 300 denara ili 300 dnevnica. Dakle, to je gotovo godišnja plaća težaka, radnika na njivi. Jako puno.

Judina reakcija ne iznenađuje, nije imao dobre namjere, bio je kradljivac, volio je novac, izvlačio neku svoju korist,… Mariji je to možda sav žitak, sve što je posjedovala, a ipak to čini. Zašto. Ljubav ju na to prisiljava, jednostavno želi Isusu uzvratiti za onu Njegovu ljubav koja je nju vratila u život.

Gdje sam ja u toj Judinoj i Marijinoj priči? Koja je moja uloga. Nikako nisam samo puki čitatelj nekih bivših događaja i promatrač, nego bitan čimbenik. Što ja činim? Žalim li za prolivenom pomasti ili želim i ja sudjelovati u pomazanju Isusa i to ne samo Njegovih nogu, nego i glave, duše, srca, svega Njega da bi mu iskazao ljubav i poklonstvo. Kakve „tvari“ ja koristim da bi Isusa pomazao?

Ovu su dani kada pristupamo sakramentu pomirenja da bi Isus opet iskazao svoju ljubav i milosrđe, da bi me pomazao svojim Božanstvom da bi mi vratio onu stvarnu moju sliku, a to je da sam dijete, sin ili kći Božja. Ne traži On od mene nikakve skupocjenost, nego traži mene, moje ranjeno srce, moju umornu dušu. Osjećam li se barem katkada kao Juda koji gleda neke svoje sitne interese? A sitne interese imaju ljudi sitnih duša.

Ne budimo Jude, ne idimo za njim, da ne bi otišli u propast.

Budimo Marije, Isusovi, prijatelji, vratimo se Njemu unatoč svoj svojoj grešnosti. On je Onaj koji prašta, grli, ozdravlja, vrača u život, daje život i vječnost.