SVAKODNEVNO U 7:30 Zajedništvo u molitvi i susretu – ruka kojom grlimo Boga i ljude!

ČITANJA:

Rim 12,5-16a;

Ps 131,1-3;

Lk 14,15-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isusu jedan od sustolnika: »Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem!« A on mu reče:

»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«

»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović:

Prispodoba o uzvanicima na gozbu predstavlja krunu današnjega evanđelja. Osim poziva u kraljevstvo nebesko prispodoba se odnosi i na našu pripadnost unutar Crkve. Božje je kraljevstvo ponuđena milost. Njemu može pristupiti samo onaj tko ga ponizno prima. Isus je taj koji i danas poziva na gozbu Očevu. To blagovanje u kraljevstvu Božjem ostvaruje se u euharistijskom slavlju. Stoga nas Crkva, kao brižna majka, poziva da se sjedinimo s Kristovom žrtvom, te da sudjelujemo u toj žrtvi hvale, zahvaljivanja, pomirenja i zadovoljštine. Zato i današnje promišljanje posvećujem Kristovoj gozbi – euharistiji u kojoj nam se sam Bog daruje iz ljubavi prema tebi, meni, svakom čovjeku, kako bi nas spasio i učinio sustolnicima vječne gozbe.

Neshvatljivo otajstvo Božje očinske ljubavi utjelovljuje se u riječima njegova Jedinorođenca Isusa Krista kada je obećao biti s nama sve do svršetka svijeta. Biti istinski, stvarno i bitno prisutan, svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom, u daru presvete Euharistije gdje On sâm prinosi i koga prinose za spasenje svijeta. Stoga nas i sveti Ivan Zlatousti poučava: „Vjerujte da se na svakoj Liturgiji-Euharistiji pripravlja ona ista Večera na kojoj je sam Isus Krist sudjelovao. Jedna se od druge u ničemu ne razlikuju. Ne može se reći da ovu pripravlja čovjek, a da je onu pripravljao Krist. Dapače, i jednu i drugu pripravlja sam On.“ Prema tome, svaki je oltar nova Golgota gdje se na nekrvan način sam Krist žrtvuje i daruje za nas. Sâm Bog daruje se i tebi i meni u otajstvu presvete Euharistije! No, da li sam svjestan tog neizrecivog dara? Uviđam li kolika je važnost svete Euharistije i moje sudjelovanje na istoj? Da li nastojim nedjeljom i blagdanima unutar svoje župne zajednice susresti samoga Boga u tom najuzvišenijem daru Njegove ljubavi? Da li ga i s kojom vjerom posjećujemo i s kakvom ga ljubavlju primamo?

Jer, naš cilj je susresti Boga. Ostvariti onaj sinovski odnos s njime. Proslaviti ga svojim životom. Euharistija je najbolje sredstvo za tô jer Boga s nama i za nas slavi sam Krist, Božji Sin. Ona je izvor svetosti i posvećenja Crkve, veliko i neprocjenjivo blago. Na tom vrelu izrastaju sveci! S njom možemo slaviti Boga, njemu zahvaljivati, njega moliti za oproštenje i sve potrebne milosti. I upravo su ovo razlozi zbog kojega su prvi kršćani shvaćali neizmjernu važnost sastajanja oko Oltara Gospodnjega unutar zajednice kojoj su pripadali, čak i uz cijenu vlastita života. Ona je snaga naše duše, jačina za srce, temelj nade, spasenje, svjetlo i život, poručuje sveti Ivan Zlatousti. Zar nam sve to nije potrebno? Mislim da jest.

Sigurno se pitaš, dragi prijatelju, o razlozima prethodnog razmišljanja? Želja mi je posvijestiti o neizrecivoj riznici milosti i blagoslova koje nam nudi euharistijska gozba. Želja mi je da na našem zajedničkom putu kroz život otkrijemo i obnovimo važnost dolaska tom neizrecivom izvoru milosti. Na koncu, želja mi je istaknuti svjedočanstva tolikih duša koje pronalaze i postižu svetost na tom vrelu. Stoga i tebi, kao i svima tvojima, upućujem zahvalu na svakom trenutku vašega života kada ste odgovorili na Gospodnji poziv i proslavili i susreli Boga dolazeći na blagdansku i nedjeljnu gozbu, želeći pritom susresti živoga Boga po darovanoj nam Riječi i lomljenju Kruha. Gdje smo sabrani u njegovo ime, tu je i On sâm s nama. Potičem te da i dalje nastaviš činiti tako, ali i da potakneš druge; jer nema veće ljepote bogoslužja kada kao braća i sestre proslavljamo i susrećemo Boga kao i jedni druge okupljeni oko Božjega Oltara u župnoj crkvi koja je naš zajednički dom. A najljepši dom je onaj u kojem prebivaju članovi te obitelji nošeni čvrstom vjerom, postojanom nadom i savršenom ljubavi. Ili kako nam poručuje sveti Pavao u današnjoj poslanici: Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!“. Jer, zajedništvo u molitvi i susretu – to je ruka kojom grlimo Boga i jedni druge!