SVAKODNEVNO U 7:30 Zajedništvo s Isusom

ČITANJA:

Izl 24,3-8;

Ps 116,12-13.15.16bc-18;

Heb 9,11-15;

Mk 14,12-16.22-26

Tekst evanđelja:

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«

Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

Riječ Božju tumači fra Renato Galić:

Crkva slavi svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove u kojoj nam je Isus, kako kaže današnja zborna molitva, ostavio spomen svoje Muke. Prije nego što će u punoj slobodi i svijesti krenuti prema muci i smrti, Isus je želio blagovati pashalnu večeru zajedno sa svojim učenicima. Želio je po posljednji put biti u zajedništvu sa svojim učenicima.

Ovaj detalj zajedništva Isusa i njegovih učenika kao da ne vrednujemo dovoljno kada na primjer govorimo o Euharistiji. Kad se u našem vremenu govori o euharistiji, dojma sam kako se puno veći naglasak stavlja na mom osobnom iskustvo s Gospodinom, što samo po sebi nije loše i potrebno je, nego na iskustvu koje kao zajednica Kristovih učenika imamo s Gospodinom.

Današnje Markovo evanđelje uporno naglašava motiv zajedništva koje Isus ostvaruje s učenicima. Proučavajući židovske običaje, može se naići na detalj kako je na pashalnoj večeri moralo biti prisutno najmanje deset osoba. Naglasak je na zajedništvu; nije se naime moglo sam slaviti Pashu, kao što se niti euharistiju ne slavi sam. Naglasak je na obitelji, na zajednici koja se okuplja i zajedno slavi Gospodina.

U tom kontekstu, često volim istaknuti jedan detalj koji se često provlači kroz slavlje euharistije. Kad svećenik predslavi euharistiju, vrlo rijetko se u njoj pojavljuje imenica „ja“, već se uvijek radi o prvom licu množine, o nama. Ne radi se o svećeniku koji sam nešto prinosi Gospodinu, već o svim vjernicima, koji prinose Gospodinu, a o tome nam govori današnja darovna molitva.

Za vrijeme posljednje večere Isus daje učenicima da blaguju njegovo Tijelo, baš kao što to i nama omogućava za vrijeme svake euharistije. Veliki je to dar i milost koja nam na jedan izvanredan način omogućuje biti u osobnom zajedništvu s Gospodinom. Važno, je također naglasiti kako svi mi blagujemo od jednoga te istoga kruha. Taj kruh je napravljen od mnoštva zrna. Kao što mnoštvo zrna omogućuje pravljenje kruha, tako i mnoštvo vjernika, Kristovih učenika čini Crkvu, čini Kristovo Tijelo.

Gledajući molitve današnjeg dana, između ostaloga nailazimo na detalj jedinstva i zajedništva. Molimo naime Gospodina da obdari svoju Crkvu jedinstvom. Važno je čuvati osobno jedinstvo s Gospodinom, kako bismo bili u jedinstvu jednih s drugima. Neka nas današnja svetkovina potakne upravo na to: na važnost zajedništva i jedinstva kako s Gospodinom tako i s drugima jer su upravo te vrijednosti danas itekako ugrožene. Neka nas također potakne da u mom životu ne bude samo „ja“, „meni“, već „mi“ i „nama“ po primjeru na prvu Crvku.