SVAKODNEVNO U 7:30 Zahvaljujmo Bogu za sve što čini u našem životu
fr. Mihovil Žuljević-Mikas
fr. Mihovil Žuljević-Mikas
ČITANJA:
od dana: Br 12,1-13;
Ps 51,3-7.12-13;
Mt 14,22-36
Tekst evanđelja:
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći. »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
Riječ Božju tumači fr. Mihovil Žuljević-Mikas:
Kada malo dublje zavirimo u današnje evanđelje, možemo primijetiti kako sadrži tri trenutka molitve u kojima možemo prepoznati i tri vrste molitve. Čuli smo: ‘Nakon što je otpustio mnoštvo, Isus uzlazi u goru moliti se’. Iako evanđelje izričito navodi kako je ondje Isus bio sam, tu njegovu molitvu možemo nazvati molitvom zajedništva. Isus svaki put kad se povlači na osamu proživljava intimno molitveno iskustvo zajedništva sa svojim nebeskim Ocem. Tu molitvu možemo promatrati kao neku vrstu kontemplacije. Drugi trenutak molitve u današnjem evanđelju je Petrov očajnički vapaj: »Gospodine, spasi me!«. To je molitva svih onih koji su se u jednom trenutku osjetili bespomoćno i vjerojatno se svatko od nas barem jednom tako molio. Svi imamo iskustvo životnih situacija u kojima nam se činilo da gubimo tlo pod nogama ili da tonemo u bezdan.
Evanđelje nam svjedoči kako je Isus, kao odgovor na tu molitvu, pružio svoju ruku i dohvatio Petra, te na isti način hvata i vadi svakoga od nas kada mu zavapimo u nevoljama. Treći trenutak molitve iz današnjeg evanđelja je molitva učenika u lađi nakon što se je Isus došao k njima stišavši oluju: ‘Uistinu, ti si Sin Božji’. To je molitva hvale, kojom se Bogu odaje priznanje za sve što On jest i sve što čini u našim životima. Petrova očajnička molitva prošnje zaokružena je Isusovom molitvom zajedništva s Ocem i molitvom hvale učenika koji su spašeni od oluje. Iako je nama molitva prošnje vjerojatno najčešće na usnama, pozvani smo na sva tri oblika molitve. Osim vremena za molitvu Gospodinu u svojim raznim potrebama, potrebno je izdvojiti vrijeme da budemo s Njim u tišini i vrijeme da mu zahvalimo i slavimo ga za sve ono što jest i sve što čini u našem životu.