SVAKODNEVNO U 7:30 Zahvaljujem li Bogu na milostima koje mi daje?

ČITANJA:

Dj 5,34-42;

Ps 27,1.4.13-14;

Iv 6,1-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.

Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«

Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Filip Pranjić:

Dragi prijatelju, današnje evanđelje nam pokazuje kako Isus brine za ljudske potrebe. On ne želi ljude ostaviti bez osnovnih potrepština. No, bit nije samo na tome. Ako malo dublje uronimo u evanđeoski tekst, možemo vidjeti sličnosti s tekstom ustanove euharistije. Koriste se iste riječi – Isus uze kruh, zahvali i dade ljudima. On je tada ljude nahranio hranom koja je potrebna za tjelesni život, a danas nas – u euharistiji hrani hranom koja nam je potrebna za duhovni život. Zato, kao što tijelo ne može bez hrane, tako kršćanin ne može bez euharistije. Euharistije je, kako nas uči Drugi vatikanski sabor, izvor i vrhunac kršćanskog života. Uz to, ona bi trebala biti i središte svakog kršćanina. Bog se u euharistiji na tjelesan način nama daje kako bi mogao nastaviti svoje djelo u nama i po nama.

Isus je, također, jednom prilikom rekao kako je došao da imamo život u izobilju. I to se upravo događa u ovome Isusovom čudu. Svi su jeli i nasitili se, te su skupili dvanaest košara onoga što je ostalo. Bog nam se daje u izobilju i On želi da imamo život u izobilju. On nam daje tolike milosti i darove i sve nas to treba poticati na zahvalnost. Danas živimo u vremenu kada imamo gotovo sve, te se neke stvari jednostavno smatraju kao razumljive same po sebi. Sve to ponekad zna rezultirati time da zaboravimo na zahvalnost. Zato se danas pitajmo koliko i kako ja zahvaljujem Gospodinu na milostima koje mi daje, te kako ja gledam na euharistiju – smatram li ju doista hranom koja drži moju dušu na životu ili uopće ne marim za nju?