SVAKODNEVNO U 7:30 Zabrinutost koči, a brižnost pokreće

ČITANJA:

2Ljet 24,17-25;

Ps 89,4-5.29-34;

Mt 6,24-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: Ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji.

Ono što prati Isusove suvremenike i nas danas jesu brige i zabrinutosti, samo na drugačiji način. I mi danas imamo svoje brige – kako dobiti dobar posao, imati riješena sva egzistencijalna pitanja, jesti, piti, krov nad glavom, neko jamstvo za budućnost. Može nam se Isusov pristup činiti malo nepromišljenim, kako to da se ne brinemo za sutra. Tko će biti zadužen za dobivanje onoga što je potrebno za život ako ne mi sami. Ne radi se o tome da nismo uključeni u sve te stvari ili da živimo zanemarujući materijalne potrebe svakog dana. Osnovno je pitanje kako to radimo. Zabrinutost na koju se Isus odnosi je nedostatak povjerenja i prepuštanja rukama našega Oca Boga.

Svaka zabrinutost i tjeskoba umanjuje kvalitetu života. Zabrinutost šteti zdravlju i duhovnom i psihičkom, smanjuje čovjekovu učinkovitost za poslom, pogoršava njegove odnose s drugim ljudima, umanjuje njegovu sposobnost da vjeruje i uzda se u Boga. Zato Isusov tekst govori za čovjekovo dobro. Vjernik bi trebao zastati i promisliti koje su njegove stvarne brige i tjeskobe. Treba razlikovati zabrinutost od brižnosti. Dok zabrinutost čovjeka koči, a brižnost ga pokreće.

Isus svakome govori da mu je vrjedniji od ptica, životinja i biljaka. On poznaje sve naše potrebe, zna koje su istinske a koje umišljene. Zato da nam olakša veli nam neka njemu prepustimo svoje brige i svoje puteve. Čovjek si sam mora odgovoriti da li mu je Bog važniji ili visina plaće, da li mu je Bog važniji od položaja na radnom mjestu? Čovjek treba razmisliti da li mu je Bog važniji od onog što posjeduje. Kad Bog kaže čovjeku da ne bude zabrinut za sutra to ne znači da ne smije planirati. Dapače, planiranje je dobro utrošeno vrijeme. Tjeskobno se brinuti jest izgubljeno vrijeme.

Ako čovjek sav svoj život usmjerava na Boga, ako svu svoju snagu crpi iz Boga, ako motivaciju za sve svoje odluke i postupke nalazi u Bogu, onda nikakve životne okolnosti koliko god bile zahtjevne i opasne neće moći u njega usaditi tjeskobu i strah. Drugim riječima: ako je Bog na prvom tj. pravom mjestu i sve drugo bit će na svome mjestu. Tada se ne treba za ništa tjeskobno brinuti. Amen.