SVAKODNEVNO U 7:30 Vrijeme Božje djelatne prisutnosti

ČITANJA:

od dana: 2 Mak 7,1.20-31;

Ps 17,1.5-6.8.15;

Lk 19,11-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:

»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«

»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«

»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’

»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«

»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«

Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Riječ Božju tumači vlč. Nikola Jurković:

Nalazimo se pri kraju liturgijske, crkvene godine. Liturgijska čitanja usmjerena su na Kraljevstvo Božje. Isus je na putu prema Jeruzalemu i nalazi se u Jerihonu zajedno sa svojim učenicima. Mnogi su u Jerihonu pomislili da je došao trenu­tak za objavu i uspostavu kraljevstva Božjega. Isus čini čudesa koja su dostojna da se to ostvari. Stoga im iznosi prispodobu iz njihova stvarnog života.

Sluge nisu primile mne da s njima učine po miloj volji. Gospodar im nije preporučio samo kako bi bilo dobro da se trude, nego im je zapovjedio govoreći: Trgujte!  Dakle, trebaju se truditi i sve što su primili uložiti kako bi postigli što više. On će se vratiti i tražiti od njih račun. Što će dati, ovisi o njihovu uloženom trudu.

Došlo je vrijeme polaganja računa. Dvojica su bila vrijedna. Sve su učinili prema svojim spo­sobnostima i plodovi su bili očiti. Gospodar je zadovoljan i nagrađuje ih koliko je svaki zaslužio. Bili su dostojni povjerenja koje im je gospodar ukazao. Zaslužili su stoga i vrijedne nagrade.

Zatim dolazi treći Sluga koji je zaslužio kaznu, jer nije ništa učinio s povjerenom mnom. Čak nije ništa ni pokušao uči­niti, doli je sakriti.. Kažnjen je i zbog toga što nije imao povjerenja u nakane gospodara: ništa nije učinio da bi povećao ono što je dobio.

Poruka je jasna. Vrijeme, koje prethodi konačnoj uspostavi kraljevstva Božjega, također je vrijeme Božje djelatne prisutnosti. Njegova je prisutnost tajanstvena i nevidljiva, ali je to vrijeme napora i rada. To je vrijeme kušnje i progona kao i vrijeme ustrajnosti. Nitko nije lišen odgovornosti za ono što je primio. Primljeni darovi trebaju donijeti plo­dove. Nije važno koliko je tko primio, nego kako i koliko s tim radi i umnaža li primljeno. Zaduženja su različita, a ni odgovornosti nisu jednake. Ne smijemo misliti kako možda nemamo dovoljno i da se s time što imamo ne isplati raditi i mučiti. Bit ćemo pitani: jesmo li dovoljno radili i umnožili ono što smo primili? Zato se od nas očekuje vjernost i u najmanjem.

Primjer nam je i sveta Cecilija koju danas slavimo. Sve što je primila, kroz težak život i mučeničku smrt je pred Gospodara života donijela. Neka nam njezin primjer pomogne da svi mi svoje talente znamo umnožiti i kroz njih pomoći jedni drugima na putu vjere.