SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Zvonimir Martinović: Odgovorni smo za talente koje smo dobili

ČITANJA:

Otk 4,1-11;

Ps 150,1-6;

Lk 19,11-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle: »Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«

»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.« »Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’ »Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«

»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo, Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’« Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Riječ Božju tumači vlč. Zvonimir Martinović:

Braćo i sestre, slika čovjeka koji daje svojim slugama novac konkretno da se njime koriste i da steknu još više, zapravo je slika Boga koji svakom čovjeku daje neki dar, neku sposobnost koja bi bila na korist svima, ne samo konkretnom pojedincu, nego cijeloj zajednici. Dakle, darovi, novac, sluge i gospodar – cijela ta slika stavljena je pred nas kako bismo negdje pronašli sebe i zapitali se danas što smo to od Boga dobili na dar i kako se time koristimo. Tako je svaki čovjek za nešto talentiran i naravno, nitko nije pozvan u životu biti sve, nitko nema sve talente i nitko nije bez darova. Znamo često čuti kako je neko dijete talentirano za glazbu, netko ima dara za matematiku, netko za sport i tako dalje… Sad je najvažnije pitanje: kako se mi ponašamo s darovima koje smo dobili od Boga? Svakome od nas Bog je dao neke sposobnosti i pomoću tih darova mi, svatko na svoj način, izgrađujemo svijet, Crkvu i društvo.

Slušali smo danas o slugama i kapitalu koji im je gospodar povjerio. Možemo lako shvatiti da svaki sluga dobiva jednako. Nitko nije ponižen i povrijeđen, svima jednako. Ni jedan od njih nije zatražio još, nego je zahvalno uzeo što je dobio. Već nam se tu poručuje da talente ne biramo sami, nego su nam darovani. Postoje doduše ljudi koji nisu zadovoljni svojim od Boga darovanim sposobnostima pa često jasno daju do znanja da žele nešto drugo, namećući sebi neke neostvarive ciljeve. Da pojasnim, zamislite čovjeka koji je uvjeren da zna slikati, a nema talenta. Kako izgleda njegovo djelo? Zamislite čovjeka koji svira, uvjeren da zna i da je talentiran, a Bog mu nije dao dara? Kako to dobro zvuči…!

Vratimo se na današnje Evanđelje. Koja je poruka za nas? Nisu darovi i talenti kapital u čisto materijalnom smislu, nego govorimo o sposobnostima kojima ćemo doprinijeti izgradnji svijeta, Crkve i društva.

Jer što nam vrijedi talent, imanje, kapital, dar kako god se zvao, ako ga ne koristimo za zajedničko dobro? Kakav je to talentirani slikar koji svoje slike čuva u ladici ili pjevač za kojeg kažu da navodno ima dobar sluh, ali ga nitko nije čuo?

Dakle, dobili smo svoje talente. Nemojmo ih skrivati, nemojmo ih zakopavati, ali nemojmo ni uvjeravati sebe da imamo talente koje zapravo nemamo. Jednako tako moramo naučiti cijeniti i talente drugih ljudi koji nešto znaju i to pokazuju na korist zajednice. I današnje Evanđelje jasno govori da sve što imamo moramo dobro upotrijebiti, jer imati, a ne znati iskoristiti jednako je nemati.

Konačno, pohraniti talent, dar ili novac negdje u rubac, ladicu ili zemlju, lako je moguće. Ako netko ne zna raspolagati s dobivenim, taj će najmanje izgubiti ako ono što ima zakopa ili zaključa. Ali koliko smo odgovorni pred Bogom, Crkvom i društvom? Odgovorni smo za onoliko koliko smo dobili. Da budem malo jasniji: Crkvi kao zajednici Bog je puno povjerio. Dakle, od nas se puno očekuje. A zašto netko zakopava ono što može umnožiti i zaraditi dvostruko? Zato što ga je strah. Strah često ne dopušta čovjeku da se ostvari u punini. Crkva se nema čega bojati, ali ipak često zakopava talente, ne čini ono što se od nje očekuje. I čim neki mediji kažu na bilo koje društveno pitanje: ma što se Crkva u to petlja?, Crkva kao da izgubi dar govora. A dužnost joj je govoriti, ne bojati se jer time zakopava svoje talente.

Također, od političkih stranaka i cijele političke zajednice puno se očekuje. Političar koji samo sjedi u Saboru i šuti, taj se ne zalaže za opće dobro, taj zakopava dobiveno povjerenje! To i neka civilna društva rade: vide nepravdu i znaju da moraju reagirati, ali strah zakoči njihova nastojanja.

Dakle, kršćanin je čovjek vjere, čovjek velikog pouzdanja u Boga. Vjernik svoj dan živi sa svojim Bogom jer zna da samo s Bogom može u potpunosti biti čovjek. I svaki dan dobivamo kao novi pokušaj, novi kapital, novo povjerenje. Odnosno, svaki dan imamo priliku za novo pametno ulaganje u čvrsti kapital spasenja.

Vlč. Zvonimir Martinović, župnik Župe Kraljice Mučenika, Vukovar.