SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Zvonimir Martinović: Isus - učitelj zdravog domoljublja

ČITANJA:

od dana: Otk 5,1-10;

Ps 149,1-6a.9b;

Lk 19,41-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Riječ Božju tumači vlč. Zvonimir Martinović:

Tako često zanemarujemo jedan detalj, vrlo bitan, kada govorimo o Isusu. Isus je bio vrlo osjećajan. Sav potresen… zaplakao je Isus, kako nam svjedoči danas sveto Evanđelje. Dakle, nije njemu bilo svejedno kada je promišljao o svom gradu, svjestan onoga što dolazi. Možda je dobro podsjetiti se, posebno u ovim danima sjećanja na žrtvu Vukovara, kako je domoljublje jedan poseban osjećaj blizine i zahvalnosti, koji je očito pratio i Isusa. Štoviše, Isus je učitelj zdravog domoljublja. On gleda grad i plače. Suosjeća s ljudima, izgovara svoju tužaljku, a nitko ga ne vidi, nitko ga ne čuje. Možda je tako i bolje, barem ne mora skrivati suze.

Ne plače Isus od sreće, nego tuguje nad gradom. Isus očito voli svoj grad. Više puta susrećemo govor o Isusovim osjećajima koji utječu na njegov javni nastup. Ljutio se na farizeje, suosjećao je s narodom, ali kada je tugovao nad Jeruzalemom jasno je pokazao da suosjeća sa svakim čovjekom koji će u budućnosti gledati kako mu razaraju dom. Isus je danas, u činu svoga sažaljenja nad gradom, pokazao da čovjek smije plakati, da su suze izraz osjećaja i normalna pojava tijekom života, napose u tužnim danima.

Slušamo danas kako su u Isusu živa sjećanja na grad koji u trenutku Isusovog proročanstva još uvijek živi punim plućima. Žive svoju svakodnevicu stanovnici grada, ni ne sluteći da će za nekoliko godina doista dogoditi ono što je Isus već isplakao. A zašto je plakao? Žao mu je bilo što nisu upoznali Onoga koji ih je pohodio, nisu vidjeli kako je živi Bog među njima hodio i nad sudbinom grada plakao.

I danas mi u sjećanje dođe ta slika, na kojoj gledam Isusa kako na kamenu sjedi, iznad grada, uplakanog lica. Njegova ljubav prema gradu, u suzama skrivena, svakog čovjeka potiče na promišljanje koliko doista voli svoj grad. Svjestan boli i žrtve koju će podnijeti ovaj grad i njegovi stanovnici, Isus plače i nabraja nevolje koje dolaze. Možda se čini kao da on tu ne može ništa, da diže ruke od svega i odlazi. A on samo dopušta da se ispuni što je pisano.

Neobično zvuči, ali Isus se sjećao budućih događaja. I kao da je htio studenim maglama zaborava oteti slavnu povijest svoga grada. Kao da je htio ponovno podići svoj grad, dok su njegove suze natapale zemlju, koja će zbog njegovih svetih stopa do današnjega dana nositi ime Sveta zemlja.

Vlč. Zvonimir Martinović, župnik Župe Kraljice Mučenika, Vukovar.