SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Zvonimir Martinović: Biti vjernik znači živjeti iz dubine bogatstva sakramenata

ČITANJA:

Otk 11,4-12;

Ps 144,1-2.9-10;

Lk 20,27-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu, te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će, dakle, od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.”

Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No, oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene, niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća. A da mrtvi ustaju naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!” Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!” I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.

Riječ Božju tumači vlč. Zvonimir Martinović:

Braćo i sestre, postoje neka temeljna životna pitanja, pitanja kroz koja čovjek izriče sebe i traži svoj smisao: Tko sam ja? Zašto postojim? Zašto se nešto događa? Postoji li Bog? Je li nas napustio nakon stvaranja? Što slijedi nakon zemaljskog života? I tako dalje. To su neka temeljna životna pitanja.

I postavljajući takva pitanja čovjek u potrazi za smislom života pokušava naći svoj duhovni put, kako bi bio i tjelesno i duhovno miran i zadovoljan. Pa će se tako ljudi svrstavati u stranke, političke opcije, udruge… no ipak prije svega, u samim temeljima čovjekova postojanja stoji vjera. Vjera u nešto ili vjera u nekoga.

Čuli smo danas kako Isus govori saducejima. To još jedna politička i vjerska stranka u židovstvu. Često se čuje za farizeje, dok su nasuprot njima stajali saduceji. To je bila jedna struja u židovstvu koja je smatrala da nema uskrsnuća. Zašto je to nama danas zanimljivo? Zato što se većina Hrvata izjašnjava katolicima po vjerskoj pripadnosti, a katolička vjera počiva na činjenici Isusovog uskrsnuća i nadi vječnoga života. Pa se onda nadamo da je to prisutno kod deklariranih vjernika, ali se itekako iznenadimo u svakodnevici.

Tako će se za većinu pisati da su katolici, dok će ti isti ljudi često svojim životnim postupcima pokazati da su nešto drugo, da su možda spojili više vjera i duhovnih linija u svome životu, jer smatraju da nisu našli sve odgovore u svojoj katoličkoj vjeri. Konkretna i česta pojava je to spajanje nespojivoga: sadržaja katoličke vjere i nekih modernih stavova.

To je taj put kojim dobivamo ljude, nazovi vjernike, bez stavova, kvazivjernike, koji nisu ni topli ni hladni, ljude koji su neka mješavina vjernika i nevjernika, politički ni desno ni lijevo, životno nezadovoljni i nezainteresirani.

Pa stoga ne čudi što danas u Hrvatskoj skoro polovica katolika ne vjeruje u uskrsnuće, a postoje i katolici koji vjeruju u reinkarnaciju. Statistički polovica katolika smatra da se može biti katolik i ne prihvaćati sadržaj katoličke vjere, a skoro četvrtina katolika smatra da smrću sve prestaje, odnosno ne vjeruju u vječni život. I gdje je onda je vjera? Gdje je tu Isusovo uskrsnuće kao temelj mog vjerskog opredjeljenja?

Nije život samo zbroj ljudskih godina, nije ni smrt tek povratak u zemlju od koje smo stvoreni. Stvoreni smo za vječnost, a ne za zemlju.

U današnjem Evanđelju slušamo kako saduceji raspravljaju s Isusom i žele dokazati da uskrsnuće, ako postoji, nije sasvim razumljivo. Isus se ne da u tu zamku, nego vrlo jasno tumači da na vječni život ne možemo gledati apsolutno jednako kao na ovaj, zemaljski. Odnosno, dok se saduceji bore s nedostatkom vjere u vječni život, a mi smo im po tome sve sličniji, Isus im poručuje da bi s malo više vjere sve bilo lakše shvatiti.

To se tiče i nas. I nama bi bilo puno lakše kada bismo shvatili da je za odgovor na pitanja o smislu života potrebna je vjera. Biti vjernik ne znači samo dobiti u Crkvi sve sakramente kada za njih dođe vrijeme, nego to znači i živjeti iz dubine bogatstva tih sakramenata.

Biti vjernik ne znači poslije krizme napustiti i Crkvu i stavove Katoličke Crkve pa se vratiti u crkvu za vjenčanje. Dakle, gdje nam je Bog u vremenu između primljenih sakramenata? Čuli smo danas u svetom Evanđelju: nije on Bog mrtvih, nego živih. Bitna je, dakle, vjera da je Bog živ, da je s nama cijeli život i da nas želi spasiti. Budimo i mi s njim pa ćemo osjetiti njegovu pomoć.

Vlč. Zvonimir Martinović, župnik Župe Kraljice Mučenika, Vukovar.