SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Vinko Cvijin: Molimo Boga da nam pomogne prepoznati vrijeme našega pohođenja

ČITANJA:

1Mak 2,15-29;

Ps 50,1-2.5-6.14-15;

Lk 19,41-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se Isus približi Jeruzalemu i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.«

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin:

Teško je prepoznati radosnu vijest u današnjem evanđelju, dragi slušatelji. Ima li čega radosnoga u Isusovim suzama nad Jeruzalemom. Nema. Današnje evanđelje je tužno i tragično, baš kao što i ljudski životi nekada budu tužni i tragični. Ne zna čovjek što bi rekao… Nekada suze govore sve. Jeruzalem bijaše slavni gradi! Ponos svakoga Izraelca! On je bio kruna i simbol Božjeg obećanja. U njemu su kraljevali kraljevi, u njemu se nalazio veličanstveni hram Božji, mjesto gdje Bog prebiva, mjesto koje je okupljalo sav Izrael. On nije bio samo kraljevski grad, nego i hodočasničko mjesto. O blagdanu, Židovi su hrlili u hram kako bi prinijeli svoje žrtve Bogu. Bio je stjecište vjernoga naroda Božjeg.

Nad njim danas Isus plače, jer nije spoznao vrijeme svoga pohođenja. Ljudi nisu spoznali da im je Mesija došao. U tom gradu će ga osuditi, mučiti i ubiti. Da tragedija bude veća, 70. godine nakon Krista, Rimljani će razoriti Jeruzalem, sravniti hram sa zemljom, a Jeruzalemce raseliti po okolnim mjestima. Godinama će to biti mjesto u kojem nitko neće smjeti živjeti.

Draga braćo i sestre, tragedije su sastavni dio života. Iako je kroz povijest Jeruzalem bio tko zna koliko puta razoren, on i danas postoji. Vjerovali ii ne, i danas je jedno i najvećih hodočasničkih mjesta na cijelome svijetu. I danas pobožni Židovi, kršćani i muslimani hrle u taj grad, kako bi se Bogu približili.

I mi pamtimo razaranje jednoga grada… Zvukove topova i jauke ljudi. Ne možemo a da i mi ne kažemo: Bože, čuvaj našu domovinu, naše crkve, naša svetišta. Pomozi da prepoznamo vrijeme našega pohođenja. Kroz suze molimo s našim udovicama i žalosnim majkama: ne daj Bože više takvoga zla kakvo nas zadesilo 90-tih godina. Ne daj Bože nikome.

Vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuća Isusova u Subotici.