SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Vinko Cvijin: Isus nam je povjerio svoje Kraljevstvo

ČITANJA:

od dana: 2Mak 7,1.20-31;

Ps 17,1.5-6.8.15;

Lk 19,11-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle: »Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«

»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.« »Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’ »Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«

»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’« Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija,

pred nama je odlomak Lukinog evanđelja koji nam govori o strpljivosti, odgovornosti i povjerenju. U prispodobi promatramo jednog uglednog gospodina koji je treba otputovati u daleku zemlju kako bi primio svoje kraljevstvo. Za to vrijeme njegovog odsustva, svoje imanje je povjerio desetorici sluga, i učinio ih je odgovornima ne samo da čuvaju, nego da razvijaju i umnožavaju njegovo imanje. U svemu ovome postoji element neizvjesnosti jer nitko od slugu nije znao koliko dugo će gospodar biti odsutan. Čak je postojala mogućnost da se i ne vrati, pošto je bio omražen od svoga naroda, koji nije želio da im on bude kralj.

Valjalo je strpljivo čekati svoga gospodara i nadati se njegovom povratku. Trebalo je imati povjerenja njegovoj riječi da će se jednom vratiti. Lako je pomisliti da gospodara više nema i da mogu raditi što god želim s onim što im je dao. Zato je važno imati na umu i to da su sluge dobile nešto što po naravi stvari nije njima pripadalo, nešto što nisu zaradili, a tim imanjem trebaju upravljati tako kao da je njihovo.

Velika je to odgovornost, prema kojoj je svaki od slugu pristupio iz svoga kuta gledanja. Jedan je u tom daru vidio ljubav koju je gospodar gajio prema njemu, pa se svim silama trudio da umnoži njegovo imanje. Drugi je vidio povjerenje, pa se isto tako trudio, a treći nije vidio ništa. Uplašio se, jer zapravo nije imao ispravnu sliku o svome gospodaru. Smatrao ga je za strogog i nepravednog. Da traži od njih nešto što nema prava tražiti. Stoga je odlučio svoj dar sačuvati, i vratiti ga. ”Evo ti tvoje…”

Isus je nekoć apostolima, a danas nama povjerio svoje Kraljevstvo. Nije to naša svojina, nego Božja. Od nas očekuje da strpljivo i odgovorno upravljamo onim što nam je povjerio. Ne miješa se u naše odluke. Dao nam je slobodu, jer ima povjerenja u nas, ali očekuje rezultate. Na nama je kako ćemo se prema njegovom daru odnositi. Zato je dobro zapitati se imam li ja gospodara? Kome ja služim? Koji je moj dar? Kako bi bilo lijepo čuti riječi: valjaš slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran… uđi u radost gospodara svoga. Braćo i sestre daj Bože da svatko od nas jednog dana čuje te riječi. Amen!

Vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuća Isusova u Subotici.