SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Petrić: U euharistiji slavimo Isusovu pashalnu žrtvu

ČITANJA:

Ez 37,21-28;

Otpj. pj.: Jr 31,10-13;

Iv 11,45-56

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Petrić:

Dragi slušatelji, nakon niza rasprava između Isusa i Židova, o kojima smo slušali ovih posljednjih dana korizmenog vremena, evanđelje subote pred blagdan Cvjetnice donosi nam odlomak u kojem se Isus povukao iz grada u samoću jer je znao da rasprave više nemaju smisla i da su srca njegovih sunarodnjaka zatvorena da bi ga prihvatili kao Mesiju. Povukao se u osamu jer zna da je došao njegov čas predanja za otkupljenje čovjeka. Židovi, nakon što su shvatili da narod visi o Isusovoj riječi i nakon što je uskrisio svoga prijatelja Lazara, sazvali su Vijeće koje je na kraju donijelo konačnu odluku da Isusa ubiju. Tijek njihova vijećanja ispripovijedan je s izvjesnom ironijom. Sve ono što su članovi Vijeća svojom odlukom da Isusa ubiju htjeli spriječiti da se ne dogodi, dogodilo se nakon Isusove smrti i to još u većoj mjeri. Veliki svećenik Kajfa odlučno je rekao ostalim članovima Vijeća: „bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!“.

Evanđelist Ivan sam komentira te Kajfine riječi i kaže da je to on i ne želeći prorokovao kao veliki svećenik one godine. Tako je veliki svećenik, u nakani da ubije Isusa jer je u njemu vidio opasnost da će izgubiti narod i hram u kojem se Bogu prinose žrtve, zapravo postigao to da je Isus umro kao žrtva za spasenje naroda. I to ne samo za jedan narod, nego za sve ljude koji se ovdje nazivaju raspršenim sinovim Božjim koje treba skupiti u jedno. I nije bio svjestan koliko su njegove riječi bile istinite: Isus je umro za sve narode kako bi od svih ljudi stvorio jedan Božji narod.

Isus je to pšenično zrno koje se moralo baciti u zemlju, koje je moralo umrijeti, da bi iz njega nastao silan rod, kako bi u sebi objedinio sve. Mnogi su Židovi dolazili u Jeruzalem barem tjedan prije Pashe kako bi se kroz to vrijeme mogli očistiti od eventualnih obrednih nečistoća i čisti proslaviti taj veliki blagdan oslobođenja iz ropstva. Stoga je već danima prije Pashe u gradu bilo puno ljudi. Oni traže Isusa po Hramu i pitaju se hoće li on doći na Blagdan. Mi današnji vjernici znamo da hoće i da će to za njega biti posebna Pasha, jer će, prema evanđelju po Ivanu, biti razapet i umrijeti na križu upravo u ono vrijeme kada su se u hramu klali janjci za pashalnu žrtvu.

Isusova pasha, odnosno žrtva izvršena je jednom i to zauvijek, jer je po njoj spasio nas ljude od vječne propasti žrtvujući svoj život, da bi smo mi s njime živjeli vječno. Uvijek kada slavimo Euharistiju mi slavimo Isusovu pashalnu žrtvu jer se on svaki puta iznova na beskrvan način žrtvuje i prikazuje pod prilikama kruha i vina za nas i za naše spasenje. Zato je Euharistija neprocjenjivi dar nama vjernicima u kojem susrećemo Isusa pashalnog Jaganjca koji oduzima naše grijehe i daje nam sebe za hranu života vječnoga.

Vlč. Tomislav Petrić, župnik župe sv. Nikole u Koprivnici