SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Petrić: Marija nas poziva da ju nasljedujemo u vjeri i poniznosti srca

ČITANJA:

Iz 7,10-14; 8,10;

Ps 40,7-11;

Heb 10,4-10;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Petrić:

Svetkovina Navještenja Gospodinova u našem jeziku nosi i naziv Blagovijest. Tu blagu vijest za nas vjernike Bog očituje u dolasku anđela Djevici Mariji koji joj nosi poruku samog Boga. On dolazi Mariji, ženi, čovjeku ne sa zahtjevom već s pozdravom: »Zdravo milosti puna, Gospodin s tobom!«. To je za nas uistinu blaga vijest da će Bog u Isusu iz Nazareta postati čovjekom. To je vijest koja najavljuje novinu u čovječanstvu. Bog se želi do kraja približiti nama ljudima u našoj ljudskosti i ponuditi nam svoga Sina kao prijatelja i brata. Po tome što Bog po Isusu ulazi u ovaj naš svijet, svijet postaje drukčiji. Tamo gdje je Bog prisutan čovjek neminovno postaje više čovjek jer je Bog u njemu. Današnji blagdan daje nam jasnu poruku – ako Bog do te mjere ljubi nas ljude, onda i mi ljudi trebamo poštivati i voljeti jedni druge. Pozvani smo praštati jedni drugima kao što i Bog nama oprašta.

Jasno da bi smo imali snage potrebno je prvo poput Marije imati apsolutno povjerenje u Boga i poput nje početi od sebe. Ona nije tražila opravdanje u drugima već je odgovorno prihvatila ponudu Božju. Marija, jednostavna i skromna djevojka, ali puna povjerenja u Stvoritelja. Samo je Bogu jasno da je najprikladnija osoba po kojoj će ostvariti svoj plan spasenja ona koja je kadra u svojoj jednostavnosti i čistoći duše ustupiti cijelo svoje biće, kako bi po njoj bio proslavljen Bog, a da pri tome ne traži ništa za sebe. Samo takva duša može podnijeti bol koja je dostojna žrtve za spasenje cijelog svijeta.

Današnji blagdan, ispunjen je sjajem nade i kao takav nam poručuje, da na karaju našeg vjerničkog hodočašća nije mrak, nego čudesno svijetlo onostranosti gdje nas čekaju naša braća i sestre, od Boga proslavljeni, a u sredini rajskog svjetla divan je lik naše nebeske Majke Marije, kamo teži svako vjerničko srce. Marija nas i danas poziva da ju nasljedujemo u vjeri i poniznosti srca. Marijino srce je bilo čisto, ponizno, poslušno, znala je da s Bogom i Božjom ljubavlju može sve napraviti. Povjerovala je Bogu i tako postala suspasiteljica svijeta. I mi si moramo postaviti pitanje koliko smo slični Mariji. Marija i danas pokazuje svima nama svoju skrb i brigu bdijući nad Crkvom čija je zaštitnica i utočište. Ona, je majka, i nama danas govori kao i onim slugama u Kani Galilejskoj učinite sve što vam kaže, pokazujući tako i nama put kojim ćemo doći do Krista i s njime nastaviti živjeti.

Marija postaje danas svojim pristankom naš jedini put prema Kristu – našem osobnom spasenju. I u najmračnijim neprilikama našega života, ona nam stoji kao svjetionik mornaru u noći. Jer, tko je tražio kod nje pomoć i utočište, a da ga nije zadobio? Zato uputimo se putem koji nam ona označava, kojim je ona pošla i na čijem kraju sada stoji. Kad je već toliko toga za naše spasenje učinila, nemojmo se bojati da će nas napustiti i da nam neće pomoći ako je zamolimo. Stoga neka nas i današnji blagdan, što ga radosni slavimo, učvrsti na našem putu vjere.

Vlč. Tomislav Petrić, župnik župe sv. Nikole u Koprivnici