SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Petrić: Isusova se riječ otvara onome koji u njemu vidi Sina Božjega
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
ČITANJA:
Jr 20,10-13;
Ps 18,2-7;
Iv 10,31-42
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Židovi ponovno pograbiše kamenje da Isusa kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus: »Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh bogovi ste? Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena — a Pismo se ne može dokinuti — kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reci: ‘Huliš!’ — zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’ Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.«
Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana — na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« Mnogi ondje povjerovaše u njega.
Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Petrić:
Slušajući današnji odlomak evanđelja po Ivanu složit ćemo se da Isus nastavlja polemiku s svojim suvremenicima. Toliko mu je stalo do njihova obraćenja i spasenja da ne želi olako odustati od njih. No što se On više trudio pridobiti ih i ponukati na promišljanje to su oni izgleda više zatvarali svoja srca pred njime. Mogli bismo pomisliti kako Isus namjerno bira teme koje zna da oni ne mogu prihvatiti i povjerovati u njih. No, Isus znajući da se približava njegov čas muke i smrti želi ih uistinu, sa svom ljubavlju ponukati da shvate da je On Sin Božji. Zato im i govori “Otac i ja smo jedno!”. To u Židovima stvara bijes jer oni to smatraju hulom i žele ga zbog toga kamenovati, zato im i govori: Mnoga vam dobra djela pokazah, zbog kojeg me od tih djela kamenujete? Židovi mu kažu da ga ne kamenuju zbog onog što čini, nego zbog onoga što govori. I to je prvo što Isus s njima raščišćava.
Nije u redu da se na riječ, kakav god ona bila, uzvraća kamenom ili udarcem. Isus ih međutim prisiljava da skrenu pozornost na njegova djela. Je li ijedno njegovo djelo, znamen ili čudo takvo da bi ga se zbog toga moglo kamenovati kao bogohulnika? Međutim, Židovi ostaju pri svome. Dokle god mu znaju podrijetlo, odakle je i tko su mu preci, roditelji, dotle je on za njih obični čovjek. Isusova se riječ otvara samo vjerniku koji u njemu vidi Sina Božjega. Isus jasno očituje kako time ne krši prvu Božju zapovijed iz Dekaloga. Isus, neumorno želi uvjeriti svoje protivnike: Ako već mojim riječima ne vjerujete, vjerujte mojim djelima, znamenjima. Ako već moje riječi ne nalaze nikakva odjeka u vašim srcima, ako već ono što ja govorim ne odjekuje u vama, vjerujte onda onomu što činim. Ako sam tolike ljude ozdravio, ako sam tolikima vratio vid i hod i vratio ih natrag zdrave u zajednicu, onda vjerujte da je to od Boga.
Isus svojim suvremenicima, ali još više nama danas jasno želi približiti svoga Oca. On nam želi jasno pokazati po svojem životu da Otac nije neki daleki Bog koji sjedi na svojem prijestolju i čeka da čovjek pogriješi kako bi ga kaznio za grijeh, nego da je otac Bog pun sućuti i milosrđa prema nama ljudima koje je stvorio iz ljubavi i da tu svoju ljubav, praštanje želi pokazati u svome Sinu u kojem se uprisutnio na zemlji kako bi nas približio sebi. On nam želi jasno pokazati da je u Isusu uzeo na sebe sve naše boli i trpljenja i želi s nama dijeliti ovaj zemaljski život.
Taj i takav Bog ima vremena za svakoga od nas. Stoga je uvjerljiv i možemo mu dati svoje povjerenje i ljubav. Isus je govorio o Bogu komu se možemo povjeriti bez straha da ćemo biti osuđeni i prezreni, jer njegova ljubav je bezgranična i njegovo praštanje neumorno. Stoga i ove korizme zagrabimo u to neizmjerno i neiscrpno vrelo Božjeg milosrđa i praštanja i budimo oni koji će s Njime uskrsnuti kao bolji i plemenitiji ljudi i vjernici.