SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Petrić: Budimo budni kršćani, a ne mlaki i uljuljani u rutinu

ČITANJA:

Br 21,4-9;

Ps 102,2-3.16-21;

Iv 8,21-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« a ja nisam od ovoga svijeta. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh:

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Petrić:

Isus jasno veli: Ja odlazim, ali vi ćete umrijeti u svome grijehu. Onamo kamo idem, vi ne možete prispjeti. U grijehu umrijeti znači, smrt, kraj i nemogućnost povratka i promjene vječnog stanja. Kada bolje promislimo teške su ovo riječi i nije ih lako slušati nama, a kamoli njegovim suvremenicima. Svojom težinom i ozbiljnošću riječi Isus želi prodrmati savjesti svojih suvremenika koji ga ne prihvaćaju kao Mesiju, kao Sina Božjega. Farizeji ustraju na svojem krivom putu, ne želeći se obratiti, a ni promijeniti nakon toliko znakova koje su gledali, a koji su se očitovali u Isusovim čudesima i govorima. Njihovo je srce tvrdo i zatvoreno za Boga, zato im Isus govori ja sam odozgor, a vi ste odozdo i zato ne možete doći tamo kamo ja idem.

Koju poruku ovaj odlomak evanđelja, ovog utorka pred Veliki tjedan ima za nas kršćane i vjernike? Nalazimo se pred kraj korizme, još nekoliko dana dijeli nas od otajstva vazmenog trodnevlja i proslave uskrsnuća Isusova. Isus i nas želi kao i svoje suvremenike potaknuti na promišljanje o našoj vjeri i življenju vjere u svakodnevici života. I mi, iako smo kršćani i vjernici u opasnosti smo da se uljuljamo u svakodnevicu života i da zapustimo svoj duhovni rast, zato nas i ovo milosno vrijeme poziva na budnost kroz poziv na obraćenje, koji nam se upućuje ne samo na početku korizme prilikom obreda pepeljenja kroz riječi: obrati se i vjeruj evanđelju, nego nam taj poziv treba svakog dana odzvanjati u našim srcima kako bismo bili budni kršćani, a ne mlaki i uljuljani u svakodnevicu.

Važna poruka koju Isus nam želi reći kroz upozorenje svojim suvremenicima jest, da samo ovaj život tu imamo priliku ostvariti se kroz vjeru za vječnost i ako ju sada ovdje na zemlji prokockamo, nećemo imati druge prilike. To Isus jasno progovara farizejima, želeći ih potaknuti na promjenu srca. Vjerujem da nitko od nas ne bi htio prokockati vječnost i umrijeti u svojim grijesima. Zato pokušajmo još ovih nekoliko milosnih dana iskoristiti šansu da se zagledamo u svoju nutrinu i da se potrudimo mijenjati sve ono što nije dostojno Isusa i tako ne prokockati vječnost. Isus je i radi nas došao na svijet kako bi mi upoznali istinu, život, radost. Došao je donijeti spas.

Bog je toliko i tako ljubio svijet da je žrtvovao svoga Sina za naše spasenje. Isusova smrt na križu otvorit će svima novu spasenjsku mogućnost i priliku spoznati kako se upravo na križu ispunjava i ostvaruje Isusovo poslanje namijenjeno od Oca. No, na žalost ni to nije bilo dovoljno njegovim suvremenicima da se obrate, da shvate i prihvate Isusa kao spasitelja i otkupitelja. Vjerujem da dragi slušatelji i mi ostajemo zatečeni tolikom okorjelošću srdaca Isusovih suvremenika kojima njegova ljubav nije uspjela otopiti led s njihova srca. Važno je da se i mi zapitamo pred kraj još jedne korizme, a što je s našim srcima? Hoće li se ona promijeniti ili će i ova korizma proći, a mi ostati isti.

Vlč. Tomislav Petrić, župnik župe sv. Nikole u Koprivnici