SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Saša Malović: Neka Gospodin u tvome srcu probudi žar za molitvom

ČITANJA:

Ez 47,1-9.12;

Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 5,1-3a.5-16

Tekst evanđelja:

Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika — slijepih, hromih, uzetih.

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.

Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! ‘Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

Riječ Božju tumači vlč. Saša Malović:

Hvaljen Isus i Marija, draga braćo i sestre, dragi slušatelji HKR-a!

Želim vam dobro i blagoslovljeno jutro. Zazivam na sve vas Božji blagoslov. Danas razmišljamo kako je Isus ozdravio čovjeka koji je trpio od svoje bolesti 38 godina. Pazite, skoro 40 godina bio je teško bolestan. Koliko ima među nama onih koji su bolesni, koji su dugo bolesni? Koliko smo ustrajni u molitvi za ozdravljenje nečije duše, nečijeg tijela, nečijeg duha?

Jedanput sam čitao da je Isusu najviše žao i da ga najviše boli što mi nemamo volje. Nemamo volje za ustrajnost u nadi. Nemamo volje za ustrajnost u vjeri. Nemamo volje za ustrajnost u ljubavi. Nemamo volje za ustrajnost u pomaganju. Nemamo volje. Naša volja je mlaka, slaba ili nikakva. Nestalna.

Ja sam nekada bio čovjek koji nije imao volje. Ili, koji je imao volje mjesec dana, pola godine ili godinu i više nije imao volje. Zašto je to tako bilo? Zato što moja volja nije bila usmjerena na ono što je Bog želio da ja u životu radim. Ako ja u životu radim nešto što nije od Boga, moja volja će biti nikakva. Tu situaciju možemo staviti u jedan kut. Moja volja, moja ustrajnost i jesam li falio u to u što ulažem svoju volju. Možda sam zbog toga i nestalan.

Dakako, ima onih koji imaju volje za nešto, gdje su poduzetni u vezi nečega, gdje imaju neki dobar hobi koji ih oduševljava i ispunjava, gdje imaju volje za takve stvari. To je dobro. Koliko imaš volje za nešto, toliko će to i biti kvalitetno. Ako kvalitetno treniraš bit ćeš čovjek koji je dobar sportaš. Zamisli, ako treniraš svoju volju, ako treniraš svoje riječi, ako treniraš svoje misli svaki dan, zamisli kakav bi čovjek bio!

Kada bi svaki dan molio tri Zdravo Marije i svaki dan tu molitvu posvetio onima koji boluju 40 godina od nekih bolesti, kada bi to svaki krštenik u našoj domovini radio, kolika bi to ustrajnost i ljubav za čovjeka bila… Isus je onaj koji uvijek ima volje za mene i za tebe. Isus nije onaj koji povremeno ima volje za nas, on stalno ima volje za nas. On nas ne ljubi polovično, on nam je sve dao, dao nam je samoga sebe. Odi na svetu misu i gledaj ga u hostiji – on se cijeli daje. Svake minute se negdje slavi misa. Isus se daje svima, samo što mi to nećemo. Mi smo mlaki za otići i tražiti ozdravljenje. Mlaki smo za moliti svoje ozdravljenje, a kamoli za tuđe. Koliko moliš za tuđe ozdravljenje?

Dragi brate i draga sestro, neka Gospodin danas u tvome srcu probudi žar za molitvu. Neka vam danas Bog osnaži volju. Želim vam ugodan i blagoslovljen dan.

Vlč. Saša Malović, župni vikar u Rabu i župni upravitelj Supetarske Drage.