SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Robert Jakica: Koliko mi danas poznamo onoga u kojeg svoju vjeru ispovjedamo?

ČITANJA:

vl.: Iz 49,1-6;

Ps 139,1-3.13-15;

Dj 13,22-26;

Lk 1,57-66.80

Tekst evanđelja:

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Riječ Božju tumači vlč. Robert Jakica:

Kako opisati Ivana Krstitelja i gdje u njegovu životu vidjeti njegovu stvarnu veličinu? Sam početak njegova života opisan je kao veliki događaj u Božjem planu spasenja, prije začeća anđeo, Božji glasnik Zahariji govori što će se zbiti. Majka Elizabeta čudesno začne i ono što je možda najljepše što je o Ivanu Luka zapisao bilo je igranje čeda u utrobi kada je k njemu prišao njegov Gospodin.

Radost Gospodinova dolaska na zemlju bila je Ivanova nit vodilja u njegovu djelovanju i onome što se od njega očekivalo da učini. Tako je Ivanova uloga bila pripravljanje čovjeka na dolazak Isusa Krista, na dolazak onoga koji je čovjeku bio potreban da ga od tame otme i dovede u divno svjetlo Božje nazočnosti. Narod je tad tražio čovjeka koji će dovesti spasenje Izraelu, i osloboditi ga od ropstva i time mu darovati toliko čekanu slobodu i kraljevstvo.

Ivan je bio osoba koja nije težinu toga ponijela, nego je naviještala obraćenje grešnika i tim obraćenjem čistoću i spremnost za dolazak Gospodnji. I tu je došlo do pomutnje u narodu, jer Ivan je počeo govoriti o slobodi, ali ne o onoj koju su Izraelci očekivali. Tu je vidio problematiku naroda, narod je slobodu krivo vidio i Mesiju je krivo shvatio. Problem nije bio grijeh nego je problem bila vlast. Tad Ivan iznosi jasnu činjenicu pred Izraelce – vi ne poznate svog Boga, vi ne poznate onoga koji treba doći. Ta činjenica se danas govori i nama, koliko mi danas poznamo onoga u kojeg svoju vjeru ispovijedamo? Ivan nam jasno daje odgovor tko je naš Bog – Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama. Bog je onaj kojemu mi nismo dostojni biti sluge i činiti onaj najprljaviji posao, odrješivanja obuće i pranja nogu.

Bog je tako velik da je svoju veličinu pokazao u Utjelovljenju. Ivan je pripremio sve ono što je Krist dovršio, Ivan je propovijedao oproštenje grijeha, a Krist je pokazao da je Bog spreman postati sluga i oprati noge čovjeku kako bi mi ponovno ostvarili to zajedništvo s njime. Bog je bio spreman postati slugom, da oni koji nisu bili sposobniji Njemu biti sluge, budu zajedno s njime u vječnosti. To je ispravna slika Boga, on je preko Ivana rekao čovjeku – ne poznaš me – ali ćeš me upoznati u mom dolasku tebi i praštanju onoga što te od mene udaljilo. Zato je najveći događaj Ivanova života radosno igranje u utrobi Elizabete, jer je kraj sebe osjetio Boga koji je došao radi nas i radi našega spasenja, i Ivan tu radost nije mogao niti u utrobi sakriti. Jer mu je prišla ljubav za koju je spreman položiti život jer zna da je Bog onaj koji daruje život koji nitko ne može ubiti.

Vlč. Robert Jakica, župnik u Župi sv. Kvirina u Sisku