SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Robert Jakica: Bog nam nadmoćno daruje svoj oganj ljubavi i milosrđa upravo tamo gdje grijeh obiluje

ČITANJA:

od dana: Post 12,1-9;

Ps 33,12-13.18-20.22;

Mt 7,1-5

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.

Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svomu ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom?

Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Riječ Božju tumači vlč. Robert Jakica:

Dragi prijatelji! Današnje evanđelje po Mateju samo je nastavak onoga što već slušamo neko vrijeme. Ovaj dio, ali kao i evanđelja prošlog tjedna dio su velike cjeline koju nazivamo Govor na gori. Taj dio Matejeva evanđelja može se nazvati centralnom porukom onoga što je Isus Krist propovijedao jer sve što sadrži Govor na gori upućuje na način življenja i djelovanja, ali onih koji su odlučni slijediti Krista.

Mi ljudi smo kao inteligentna bića „osuđeni“ da sudimo, tj. da procjenjujemo djela, da razlikujemo dobro od zla pa možemo reći da je to sposobnost koja nam je urođena. Ne samo da je nemoguće ne prosuđivati nego to čak nije ni dopušteno. Jer ako ne prosuđujemo udaljit ćemo se od svoje osnovne ljudske sposobnosti razmišljanja i razlikovanja dobra od zla.

U tom svjetlu Isusovu izreku „ne sudite i neće vam biti suđeno“ treba shvatiti na ovaj način: da, suditi treba, ali najprije sami sebi, trebamo usavršiti vlastitu savjest i u sebi otkriti zle sklonosti i navike koje treba nadvladati i od Boga, Glavnoga suca tražiti oprost. Sada vidimo na koji način trebamo suditi, ali s kojom svrhom? Sa svrhom da sami sebe osudimo ili postanemo bolji ili pak s vjerom da će Bog biti milosrdan i oprostiti? Naravno da ovo drugo, s vjerom u Božje milosrđe. Upravo zato bismo slično trebali gledati na druge koji griješe: ne da ih osuđujemo i mrzimo već da se ponašamo prema njima kao što smo postupili prema sebi. Trebamo im poželjeti oproštenje i ozdravljenje od Boga, voljeti ih unatoč njihovim zlodjelima dok i dalje volimo sebe unatoč našim zlodjelima.

I evo duboke teološke mudrosti u izreci „najprije izvadi brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova.“ Brvno predstavlja naša nedjela jer samo naša vlastita nedjela možemo u potpunosti spoznati, dok trun predstavlja zlodjela drugih gdje možemo znati samo vrh ledenoga brijega, samo njihovo pogrešno djelovanje, ali nikada u potpunosti njihove motivacije.

Dragi prijatelji, izreka nam govori da moramo pokušati pomoći drugima da se poboljšaju i izvaditi im trun iz oka, ali samo pod uvjetom da smo se i sami poboljšali i ispravili svoja nedjela, inače bi naša nastojanja u poučavanju drugoga bila čisti primjer licemjerja.

Oni ljudi koji se trude i koji su izvadili brvno iz svoga oka moći će pomoći i drugima da savladaju svoje grijehe i ponašati se prema njima s toliko ljubavi i nježnosti u tom naporu kao da im čiste oči od trunja.

Bog nam nadmoćno daruje svoj oganj ljubavi i milosrđa upravo tamo gdje grijeh obiluje, jer treba još puno brvna izvaditi kako bi se spasile izgubljene ovce. Bog je takav sudac koji „sudi“, ali nikoga ne osuđuje jer Njegova ljubav i milosrđe pobjeđuju nad Njegovim sudom, dok nam Gospodin Isus uvijek pomaže da pobijedimo i napustimo grijeh.

Upravo takvi suci trebali bismo i mi postati, suci puni ljubavi i milosrđa koji nikoga ne osuđuju, ali žele i pomažu da svi budu spašeni i dođu do blaženoga znanja istine. To neka nam uvijek u životu bude nit vodilja.

Vlč. Robert Jakica, župnik u Župi sv. Kvirina u Sisku