SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Rafael Mikec: Biti spašen znači imati iskustvo Boga koji me ljubi

ČITANJA:

od dana: Mudr 6,1-11;

Ps 82,3-4.6-7;

Lk 17,11-19

Tekst evanđelja:

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Božju tumači vlč. Rafael Mikec:

Hvaljen Isus i Marija!

Isus odlučno putuje u Jeruzalem, prema svome cilju, gdje će se ispuniti njegovo poslanje. Prolazeći tako između Samarije i Galileje, poganskih krajeva, ulazeći u jedno selo u susret mu dolazi 10 gubavaca. Oni su znali pravila ponašanja za one koji su oboljeli od gube i poštivali su ih pa su se zaustavili podaleko i vikali: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se.“ Isus ih ne ignorira nego im odmah govori: „Idite, pokažite se svećenicima!“ Prema židovskom zakonu, onaj tko bi ozdravio od gube najprije je morao ići do svećenika koji bi mu dao dozvolu da se opet može vratiti u društvo. Ovi gubavci još nisu ozdravili, ali su povjerovali na Isusovu Riječ i poslušali ga, krenuli i negdje putem ozdravili. Jedan od te desetorice, kad je vidio da je ozdravio, vraća se k Isusu, baca mu se k nogama i zahvaljuje, a Isus se pita: „Gdje su ona devetorica, nisu li i oni ozdravili?“ Kao da mu je krivo što mu oni nisu došli zahvaliti, kao da želi da mu ljudi zahvaljuju. Tome koji se vratio Isus kaže: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“

O čemu se ovdje radi? Postavlja se pitanje, zašto Isus govori samo njemu: „Vjera te tvoja spasila?“ Je li Isus ljut na ostale pa samo njega nagrađuje? Ne! Isus ovdje samo govori činjenicu. Ovaj je spašen, a oni su samo ozdravili. Rekli bismo da je to isto, ali nije ni približno isto. Ostala devetorica su ozdravili, ali nisu spašeni. Iako ih je Isus ozdravio oni nisu spoznali da je on Bog koji ih voli i brine se za njih, dok je taj jedan upravo to shvatio i zato Isus kaže da je spašen. Biti spašen znači imati iskustvo Boga koji me ljubi. Isusu ne treba naše zahvaljivanje niti to traži od nas, ali je tužan kad u odnosu s njim ograničimo svoj pogled na njegove darove, ne shvaćajući njegovu ljubav prema nam i zbog toga ograničavamo svoju radost. O tome nam govori i Crkva preko Rimskog misala u četvrtom općem predslovlju kad kaže: „Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja.“ Bogu nije potrebna naša hvala, niti je traži od nas, ali po zahvalnosti mi primamo iskustvo spasenja. Ako imamo kome biti zahvalni to znači da postoji netko kome je stalo do nas, tko nas voli i čuva. Svih deset gubavaca iz ovoga odlomka je ozdravilo, ali samo je jedan spašen. Svi se oni mogu opet razboljeti, ali onaj koji je spašen znat će da je Bog s njime i u toj bolesti i neće očajavati. Znat će da ta bolest nije kazna na smrt, nego prilika za novi život.

Jako je važno zahvaljivati Bogu za sve što nam od njega dolazi, ne zato da bismo njega udobrovoljili ili mu uzvratili, jer to niti možemo, niti on to od nas traži. Zahvaljivati je važno zbog nas samih jer si na taj način uvijek iznova dozivamo u pamet istinu da postoji Bog koji je dobar, koji je Otac, koji nas daruje i rasipa svijet za nas jer nas ljubi.

vlč. Rafael Mikec, župnik župe svetog Bartola u Kamenici