SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Petar Mlakar: Oslonjeni na Krista hodimo radosno kroz život, vršeći Božju volju i čineći dobro
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
Evanđelje dana: Mt 8, 18-22
U ono vrijeme: Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovijedi da se prijeđe prijeko. I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«
Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar:
Što je, draga braćo i sestre, poštovani slušatelji, Isus htio reći kada je pismoznancu koji mu je rekao da će Ga slijediti kamo god On pošao, odgovorio: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“? Zvuči gotovo kao da ga je htio odgovoriti od te namisli da krene za Njim. Zapravo, Isus ga je htio unaprijed upozoriti da je ići za Njim nešto vrlo zahtjevno. To znači podijeliti s Isusom Njegov život, Njegov put, a Kristov put je bio težak i trnovit, često, ljudski gledano, neizvjestan, bez udobnosti sigurnog krova nad glavom i mekane postelje. Tek ako se takav put prihvati iz ljubavi prema Ocu nebeskom, sa srcem spremnim na darivanje za druge i na žrtvu, taj put postaje preobilan radošću i ljepotom. Jako zahtjevan, ali i jako lijep. Čudesna sreća i ispunjenje rađaju se u srcu Kristovog učenika baš onda kada se umori čineći dobro, kada ga nažulja obuća na nogama ili kada se nabode na neki trn na putu. Svaka kaplja znoja, svaka suza, svaka patnja zadobiva dublji smisao kada Isusov učenik živi u duhu prikazanja Ocu, prinoseći sve na Njegovu slavu i za spasenje i posvećenje duša. I možda je u ovim Isusovim riječima bilo skriveno pitanje: „Hoću li se moći osloniti na tebe? Hoću li moći u tvome srcu imati svoje odmorište, svoje gnijezdo, svoj oslonac? Hoću li moći računati na tebe i kada ćeš se zbog mene morati odvojiti od svojih najmilijih?“ Tko može, draga braćo i sestre, tako nešto od čovjeka tražiti osim samog Boga? Jedino On ima pravo tražiti da bude čovjeku apsolutno na prvom mjestu, čak ispred oca i majke. Jer On je naš Stvoritelj, On je naš Otac, On je naš Bog pun ljubavi. Nemojmo se prestrašiti Isusove zahtjevnosti. Ako se On na neki način želi osloniti na nas, to istovremeno znači još više da se mi možemo uvijek osloniti na Njega. I tako oslonjeni hoditi radosno kroz život, vršeći Božju volju i čineći dobro. Amen