SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Petar Mlakar: Obnovimo svoje povjerenje u Isusa i smirimo svoje srce uz Njega
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
Evanđelje dana: Mt 8, 23-27
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. A ljudi se u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«
Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar:
Je li vas, draga braćo i sestre, poštovani slušatelji, na putu vašega života koji puta zahvatila neka životna teškoća, neka nevolja, neka tragedija, neka oluja života, neki životni vihor? Sigurno, svaki se čovjek kad-tad u životu susretne s događajima koji mu nisu laki. Ponekad mu se čini da neće moći izdržati od žestine nevolje koja ga je snašla. Na moru kojom je plovila lađa u kojoj je bio Isus sa svojim učenicima nastao je ne bilo kakav vihor, nego žestoki vihor. Možemo zamisliti kako je panika počela hvatati apostole kada su veliki valovi počeli udarati u njihovu lađu i kada je voda sve više počela ulaziti u nju. Ipak, Isus je i dalje mirno spavao na lađi. Tek kada su ga učenici probudili i zamolili da ih spasi, on ustaje i zapovijeda vjetrovima i moru da se smire. I oni se pokore na Njegovu riječ te nasta velika utiha. Netko je jednom rekao: „Ako ti đavao ne može oduzeti mir, ne može ti ništa.“ Koliko puta se, braćo i sestre, u različitim životnim situacijama uznemirimo, dopustimo da nam đavao ukrade mir pa onda u nemiru, ljutnji, povrijeđenosti, strahu kažemo ili učinimo stvari zbog kojih nam poslije bude žao. Zato se danas iznova ugledajmo na Isusa, koji ostaje smiren i u oluji. Kako je to moguće? Isusov mir proizlazi iz duboke svijesti da je Otac uvijek tu, sasvim blizu, prisutan. I da je sve u Njegovoj ruci i da On ima kontrolu nad svime. Ne može se dogoditi baš ništa u čemu On ne bi bio s nama, ništa što On ne bi dopustio. A ako On dopušta da se koji puta dogode i teške stvari, On nam jamči da će nam dati svu potrebnu snagu da izdržimo, i ne samo to, nego da kroz to rastemo i sazrijemo kao ljudi i vjernici. A u konačnici On nam obećava da će jednom zauvijek nastati potpuna utiha. Tada ćemo, ako ostanemo vjerni do kraja, vidjeti u smiraju, radosti i ljepoti Kraljevstva nebeskoga, kako se Bog poslužio i mnogim teškim situacijama kako bi iz njih proizašlo još veće dobro. Obnovimo stoga danas svoje povjerenje u Isusa i smirimo svoje srce uz Njega. Kada dođe i žestoka oluja, spavajmo mirno, znajući da nas Otac nebeski drži nas i naše drage na svome božanskom dlanu, iz kojega ne možemo ispasti, amen.