SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Postojanost spašava!

ČITANJA:

Iz 48,17-19;

Ps 1,1-4.6;

Mt 11,16-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

Čini se da ni sam Bog nikako i nikada ne može ugoditi niti udovoljiti čovjeku i čovjekovim prohtjevima. Čovjek se ponaša kao zaigrano, nepouzdano dijete kojemu nikada ništa nije pravo. Ljudi su ćudljiva djeca koja mijenjaju raspoloženje kako ih volja, sad bi ovo, sad bi ono. Isus govori o odnosu Židova prema Ivanu i prema njemu osobno. S čime i s kime da usporedim ovaj naraštaj? Došao Ivan – bi odbačen. Došao Sin čovječji – doživio istu sudbinu, neprihvaćanje. Ivan, divlji, grub i sirov, čovjek iz pustinje, neobična izgleda i nastupa. Poziva narod na obraćenje i pripravlja put Mesiji, Jaganjcu Božjem.

Ivan je djelovao blizu ušća Jordana u Mrtvo more. Ljudi su ga dolazili slušati iz raznih mjesta. Zašto? Riječ je o obraćenju koje on naviješta. Bio je vrlo zahtjevan. Vrijeme odluke je tu. Ivan govori: Ne obratite li se, iz temelja, ne ćete umaknuti katastrofi. Treba promijeniti životne navike. Bog je po Mojsiju izveo izraelski narod u pustinju, dao im zapovijedi, hranio i pojio i obećao od njih učiniti svet i velik narod. Ivan poziva narod u pustinju da prime krštenje vodom i stave svoj život u Božje ruke. Važno je zaputiti se u pustinju i ondje iskusiti milost početaka. Ondje priznati svoje grijehe, pronaći novu snagu za život. Današnje pustinje mogu biti duhovne vježbe, duhovne obnove, seminari, hodočašća… Odvaži se i kreni! Kod kuće bi to bilo daleko teže. Na obraćenje uvijek spada egzodus (izaći iz sebe, iz besmislenog načina života) i uranjanje u Jordan (rijeke žive vode, milosni vodopadi). Bog kaže: Evo, sve činim novo!

Ivanova uloga je biti glas, biti vikač u pustinji, onaj koji zahtijeva radikalnu promjenu života. Bog mora biti prvi i posljednji u mom životu. Tko Boga stavi na prvo mjesto u životu sve stvari dođu na svoje mjesto! Stanje u kome se izabrani Božji narod nalazi jest nepodnošljivo. Katastrofe su neizbježne i neotklonjive. Ivan Krstitelj je uvjeren: Napusti li Božji narod sve svoje lažne sigurnosti, obrati li se i prizna svoj grijeh pred Bogom, bit će mu oprošteno, ponovno će ući u Obećanu zemlju, zemlju svojih otaca. Ivanov učinak bijaše malen i neznatan. Vremenom je Ivan dospio u tamnicu i ondje bio smaknut, ali je do kraja ostao uspravan. Čak se i kralj Herod divio njegovim riječima i rado ga je slušao. Ivan je bio ušutkan, ali ne i istina koju je naviještao. Istina se ne da ušutkati.

Isto se događa s Isusom. Što želi Isus reći ovom slikom? Vrijeme neozbiljne igre je minulo, vrijeme čovjekova hoću-neću je prošlo, čovjek mora misliti na svoje vječno spasenje koje je Isus često naglašavao. Ovdje na zemlji se igra odlučujuća utakmica života. Pobjeda nas vodi u nebo, u Kraljevstvo koje je Bog pripravio onima koji ga ljube i ustraju u vjeri svojom postojanošću. Svojom ćete se postojanošću spasiti – kaže Isus. Sav je svijet prihvatio Ivana osim farizeja i učitelja Zakona. Na njih je mislio Isus kada je rekao: Neće se svi spasiti. Malo je onih koji se spašavaju! Spasenje je ponuđeno svima!

Isusovo djelovanje stoji u znaku obećanja i ispunjenja tih obećanja u konkretnom vremenu. Bog je obećao, on ostaje vjeran svojoj riječi. U Isusu se ostvaruje sve što su proroci navijestili. Isus je onaj koji ima doći.

Vlč. Perica Matanović, župnik župe Gospe Fatimske, Velimirovac.