SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Kršćanin živi svoj život s povjerenjem u Boga i u ljude

ČITANJA:

2Kor 12,1-10;

Ps 34,8-13;

Mt 6,24-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?

Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti?

Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: Ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?

Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

Nema razumna čovjeka kojega ne more brige. Brinemo se za mnogo toga: za zdravlje, za radno mjesto, za kuću ili stan, za svoju budućnost, za djecu, kako ih izvesti na pravi put, kako ih sačuvati od zlih utjecaja: droge, alkoholizma, nemorala, kako zaraditi ono što nam je potrebno za život, kako preživjeti kad ostanemo bez zaposlenja. Ponekad su nam te brige tolike da ne možemo mirno spavati. Živimo u svijetu u kojem se sve želi unaprijed isplanirati, izračunati, osigurati. A život je često nepredvidiv, donese nešto posve neočekivano, što nikakvim računima ni planovima nismo mogli predvidjeti. Ponekad su to udarci sudbine koji jednim potezom mogu prekrižiti mnoge naše lijepe planove, kao što je iznenadna teška bolest ili smrt drage osobe, neka prirodna katastrofa ili bilo kakva nesreća radi koje ponekad moramo započeti sve ispočetka. Ali, isto tako znaju nam se iznenada otvoriti neka vrata za koja uopće nismo znali, niti smo s tom mogućnošću računali. Život se ne može unaprijed izračunati, njega valja s povjerenjem prihvaćati i živjeti. A kršćanin živi svoj život s povjerenjem u Boga i u ljude.

Jedna duhovna pjesma kaže ovako: «Zašto brige ne bi svoje mi svom Bogu rekli sve?» To je ono isto što nam Isus reče u današnjem ulomku Evanđelja: «Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući». Isus tu spominje samo glavne potrebe koje ima svako ljudsko biće: jelo, piće, odjeća. To je ono što «mora biti», bez čega ne možemo. Često nam izračunavaju troškove tzv. potrošačke košarice, obično za četveročlanu obitelj, koliko iznose osnovni izdaci za hranu, piće, «režije» tj. plaćanje struje, vode, stanarine. Ispada da nismo u stanju zaraditi niti za najpotrebnije i to uz uvjet da oba bračna partnera imaju zaposlenje. U vremenu općeg poskupljenja izazvanog naglim rastom cijene nafte i drugih energenata a posebno hrane, životni standard postao je nepodnošljiv. Kako se onda ne brinuti? Nije li takva briga posve opravdana? Nije Isus mislio reći kako se čovjek ni za što ne treba brinuti; pa On se sam brinuo da mu ljudi koji su ga slijedili ne ostanu gladni, pa kad je trebalo i čudo je učinio. Ali uvijek je računao i s onim što čovjek može sam učiniti: sjetimo se da je «umnožio» kruh i ribe, a nije ih iznova stvorio, tj. prihvatio je čovjekovu suradnju, koristi ono što ljudi sami imaju ili mogu učiniti. Riječ je o tome da se kršćanin ne brine tjeskobno, da zbog poteškoća ne zapada u očaj ili čak počini samoubojstvo. Kršćanin, naime, računa s Bogom.

Prevoditelji Svetoga pisma naslovili su ulomak Evanđelja koji smo danas čitali: «Pouzdanje u Božju providnost». Riječ providnost sve se manje čuje i među nama kršćanima. Što zapravo znači providnost? Isus nam je rekao: «Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno». Isus za primjer navodi ptice nebeske koje bezbrižno žive, a hrani ih «vaš nebeski Otac». Slično je i s travom i cvijećem; Isus izričito spominje ljiljan, veličanstven, prelijep cvijet opojnog mirisa. Bog ih «oblači» u ljepotu kakvoj nema ravne. A vijek trajanja toga cvijeta vrlo je kratak, brzo vene; Isus reče: «danas jest a sutra se u peć baca». Ako se Bog tako brine za «travu poljsku», kako se ne bi još više brinuo za ljude, «za vas, malovjerni»? Pa kad se Bog brine za prirodu i druga stvorenja kako ne bi za onoga tko mu je najvažniji, za svoju djecu, za čovjeka? Na to Isus podsjeća kad dvaput ponavlja istu misao: «Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti… u što ćete se obući» i «Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’», da bi i po treći put upozorio neka se ne brinu tjeskobno: «Ne budite dakle zabrinuti za sutra».

Tjeskobna briga uništava čovjeka. Mi to danas zovemo stresom. Briga ubija životnu radost. Psihijatrijske bolnice i čekaonice prepune su zabrinutih ljudi, tjeskobno zabrinutih. Prva zadaća liječnika jest pomoći im da se ponovno nauče radovati, da odbace svoju pretjeranu zabrinutost i tjeskobu, da budu zahvalni na onome što već imaju. Čovjek u tjeskobi okrenut je samome sebi, vidi samo svoje probleme, ne vidi nikoga pokraj sebe. Mi kršćani svakoga jutra zahvalimo Bogu za novi dan koji nam je darovan, za život koji nam je darovan, za bližnje kojima smo darovani, za svaku osobu koju ćemo susresti na svoje životnome putu. Blagoslov rađa zahvalnošću, radošću i uspjehom. Bog vas blagoslovio!

Vlč. Perica Matanović, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Novska